Make your own free website on Tripod.com
AMBLEM.JPG (6381 bytes)

 

Ovde mozete procitati pisanje Vladimira Ivanovica, eminentnog vojnog strucnjaka, koji je dao veliki doprinos razvoju tenka M-84, a angazmane je imao i u Kuvajtu, Kini, Pakistanu, Iranu... Tekst je nastao na osnovu koriscenja materijala sa razlicitih internet foruma na kojima je g. Ivanovic iznosio svoja iskustva, kao i na osnovu licne korespodencije. Sav tekst i fotografije su objavljeni uz saglasnost i ljubaznost Vladimira Ivanovica.

 

 
MOJA_20M.JPG (25192 bytes)

 

 

Sa foruma www.elitesecurity.org
 

www.elitesecurity.org - 09.10.2005.

Citam ovo vase mlacenje prazne slame oko tenka M84. Ne shvatate srz stvari. Zasto se prodaje tenk Kuwajtu? Dolari. Jeste. Zasto Kuwajtu treba tenk? Sa jedne strane ima porazen Irak, sa druge Saudiju sa kojom je u vojnom paktu, Iran je sitski i veoma blizu. Sve okolne zemlje mogu Kuwajt zgaziti za jedan dan. Sta Kuwajt dobiva sa modifikacijom ovih tenkova. Neku modifikaciju tamo negdje u 106 oklopnoj brigadi, 15 oklopnoj brigadi, 35 oklopnoj brigadi i u tenkovskoj skoli u Dzahri. Taj tenk ovakav kakav je sada u Kuwajtu je daleko ispred abramsa. Puno bolji, tacniji, pouzdaniji, laksi. Od prodaje tenka Kuvajtu najvise je zaradio u bivsoj jugoslaviji SDPR. Tajno ime projekta je bilo Nis-10. Radilo se na tome crnacki i posteno. Ko je pojedinacno najvise zaradio? E u tome grmu lezi zec. Ministar odbrane Kuwajta. Njemu je isla provizija 40%. Ne trebam reci da je on iz porodice Sabah koja vlada Kuwajtom. Sada ce se raditi modifikacija. Koji je razlog. Da bi zaradio SDPR koji pojedincima kao sto sam ja duguje pare godinama i prave se blesavi, a opet ce nekom Sabahu dati 40% od posla. (lokalna verzija Mile Dragic)

Prvobitnim ugovorom je ugovorena isporuka 200 tenkova u Kuwajt. Nakon potpisivanja ugovora isporucena su u Kuwajt 4 tenka M84A iz kasarne u Nisu, VP 6594 ako me jos pamcenje sluzi. Te su tenkove pokupili iracani nakon okupacije 03.08.1990. i odmah odvukli u Irak. Kuwajt je prije toga imao raznorazne tenkove, ali je u tom momentu u Kuvajtu bio najbolji Chiftain, engleski tenk. Prva isporuka tenkova isla je u Saudi Arabiju, u luku Jedah. Bilo je vise isporuka tako je u ratu ucestvovao 71 tenk M84. Naredna isporuka tenkova bila je 18.05.91. godine. 33 tenka. Zadnja isporuka je bila u maju 1992 godine, 15 tenkova koji su povuceni iz hrvatskih jedinica, malo popravljeni u DJ.DJ., transportovani vozom do luke Rijeka, pa brodom do luke Bar. Tu su malo sredjeni i poslati u Kuwajt. Tu sam bio clan komisije za prijem.

Ove tenkove su Kuwajtu odrzavali prvo radnici iz SFRJ, pa iz srpskih zemalja, pa je Kuwajt kasnije prekinuo ugovor sa SRJ i potpisao ugovor sa Hrvatskom. Kasnije je i njih otjerao jer su doveli sve i svasta u ekipu. A posao nisu vise ugovarali sa SDPR-om nego sa neki Kuwajcaninom koji je uzimao kajmak.

Proslih godina bilo je u Kuwajtu dosta vojnih vjezbi na kojima su zajedno bili M84 i Abrams. Posade arapi. Malo je kuwajcana vojnika u kuwajtskoj vojsci. Veliki je broj nepismenih u toj vojsci. Egipcani, Jemenci, Saudijci itd. Svi zavrsili obuku za tenkistu. Obicno su gadjali olupinu tenka T55 ili T59 na 1,5 do 2 Km. Tenk M84 100% pogodaka u metu. Abrams, ista meta isto odstojanje oko 15% pogodaka. Onda Amerikanci prekinu gadjanje iz nama nepoznatih razloga. M84, oko 30 do 40 tenkova na vjezbi sve bez kvara. Abrams, malo koji zavrsi vjezbu.
Kuwajt ima 146 tenkova M84ABL, tri M84ABK komandna i tri M84ABN navigacijska.
Na obicnom linijskom tenku kod nisandzije ima 105 dugmica, prekidaca, poluga, tastera itd. Malo ko ovo zna da koristi. Da ne govorim koliko toga ima na komandnom tenku u Kuwajtu. Gadjao sam sa tenkom koji ima sistem Agava, Stora i ostale komponente novog sistema prije 10 godina. Napamet znam i u mraku unutar tenka M84 sve dugmice,tastere, poluge i ostalo , ali sam se ponekad znao izgubiti u nekim pomocnim rezimima rada kada sam bio u borbenim akcijama sa pokvarenim ili pogodjenim tenkom, ili kad moram nesto brzo uraditi kad su me gadjali. Obucavao sam Kuwajcane 1989 i 1990 godine u Zagrebu u VP3566. Ucestvovao sam u Pustinjskoj oluji. Bio sam godinama u Kuwajtu. Obisao sam svijet sa raznoraznim borbenim sistemima.
Jos uvijek neznam ko ce rukovati sa tenkovima koji imaju Agavu, storu i ostale sisteme, kad npr. u Vojsci Jugoslavije nema ni jedan jedini oficir koji zna rukovati sa Tenkom M84, a da ne govorim popraviti tenk. U toku ovoga bivseg rata dolazio sam u Beograd poravljati tenkove M84 i T72, jer to bukvalno niko nezna u SRJ. Nije problem zamjeniti gusjenicu niti clanak gusjenice. To znaju i mala djeca. Bas sam prije nekoliko godina gledao emisiju na TV dozvolite da se obratimo. Nekoliko tenkova gadja na Pasuljanskim livadama. Gledam TV i vidim da su cetiri tenka pokvarena, neispravan SUV. Nazovem telefonom drugara koji radi u jednoj vojnoj firmi u SRJ i kazem mu za tu sramotu. A on mi kaze da tenkove popravljaju iz Instituta za fiziku Zemun i Ivo lola Zeleznik i da je to najbolje sto znaju. Znam da je jedan izbjeglica iz DJ.DJ. koji radi u Institutu u Zemunu mjenjao jedan otpornik na liniji balistickog racunara u tenku, a koji ima toleranciju 0,0005% sa otpornikom kojeg je kupio na pijaci u Kuwajtu. Za to ga je puk. Krsta Grujovic koji je bio sef ekipe u Kuwajtu pohvalio.

Zasad toliko, ode spavati.                                                                                         


 

www.elitesecurity.org  - 10.10.2005.

mozda ce ti neke stvari biti janije ako odes na

http://home.blic.net/ivanovic/,
a link http://home.blic.net/ivanovic/terorism/ sam napravio iz zezanja. Ono su moji pravi vojni dokumenti.

Tu sam stavio svojih nekoliko slika iz rata u Zalivu, rada na tenkovima u Kuwajtu, Pakistanu i Kini. Ostale zemlje nisam stavljao na home page iz nekih drugih razloga. Radio sam na prototipu M84, tj prepravci prvog T72 u M84. U maju 1983 sam bio na ispitivanju prvog prototipa u Nikincima, pa sve do kraja. Radio sam servis tenkova u bivsoj drzavi i u ratu sam bio glavni za odrzavanje M84 i T72 na svim srpskim prostorima. Napamet znam sve tenkove od Vrhnike pa do Skoplja. Ni jedno gadjane u bivsoj drzavi nije bilo bez mog prisustva. Drzao sam nastavu o tenku na puno mjesta u bivsoj drzavi. Radio na prva i poslednja tri komada prototipa Vihora. Samo su ih tri i napravljena. Trebam li jos nesto da nabrojim.

Ako cemo o preciznosti sistema za upravljanje vatrom samo da navedem. Ja gadam, u Pakistanu, cilj na 1500 d0 2000 metara, tenk pokretan, slika tenka na
http://naval.diy.myrice.com/t85iii.jpg
cilj pokretan. Od osam zrna 6 proguram kroz istu rupu otprilike 15 cm od samog centra mete. Ona dva prva nisu bila u istoj rupi zbog grijanja cijevi i termicke stabilizacije cijevi nakon prvog zrna.

Sto se tice znanja oficira o tenku, to njihovo znanje o tenku moze da prodje pored moje babe, ali malo ko zna da odgovori na moja pitanja. Nisu to neka posebno teska pitanja nego samo ona koja su u upustvu za upotrebu.
Sto se tice nove topovske cevi koja se mjenja za 15 minuta bajonet sistemom ja sam prvi donio tu cijev u Nikince, tj poklonio sam je VJ. Detalji ostali nisu bitni. Gadjanje sa Abramsom. Obucio sam nekog americkog majora Jacksona sa Abramsa za otprilike 15 minuta da gadja sa naseg tenka. 100% u metu. Bio je ocaran nasim tenkom. Kad sam mu kasnije rekao da sam modifikovao americke tenkove u svijetu i ubacivao dijelove iz M84 bio je zaprepasten. Ali mi je rekao da bi bila dobra kombinacija Abrams sa SUV M84.

Digao sam ruke od tenka vec nekoliko godina. Predlozio sam VJ, tj VTI-u neke nove dijelove tenka tako da punjenje topa ide brze i sistem koji onemogucava da tenk pokupi zemlju u topovsku cijev kad ide preko ispresijecanog terena, ali nisu prihvatili zbog finansija. Nakon toga sam prekinuo sve kontakte sa vojskom i bavim se sasvim drugim stvarima. Tenk mi je sada lijepa uspomena.


 

www.elitesecurity.org - 10.10.2005.

Da li mislis na J.C. na Jovana Cekovica, bivseg direktora SDPR-a ili na nekog drugog. Obecao mi je na jednoj zurki u Kuwajtu da ce mi isplatiti sva dugovanja iz Kine. Ako je on, podsjeti ga na datu rijec. Sto se tice Kosmosa tamo sam radio prije 25 godina, a tamo je moj skolski drugar direktor, a bio je i klasa prije mene na vojnoj akademiji. Puno njih mene zna.

Mogucnosti domace proizvodnje. Na koju drzavu mislis. Ni jedna od bivsih drzava bivse SFRJ ne moze vise da proizvodi tenk samostalno. SDPR se orjentisao na optiku iz Bjelorusije, jer Zrak iz Sarajeva vise ne pravi nista od optike. Topovska cijev i ostali dijelovi topa su se pravili u Bratstvu, Novi Travnik. Propalo sve. Bio sam prije nekoliko godina u Teheranu kada su dosli predstavnici Bratstva nuditi top Nora Iranskoj regularnoj vojsci, a sreo sam tamo i ljude iz Iskre, Ljubljana koji su prodavali svoj uprosteni sistem upravljanja vatrom Iranskoj vjerskoj vojsci pasderanima. Sve je to propalo. Prije nekoliko godina kad se Slovenija odcjepila direkcija projekta tenka M84 zatrazila je ponudu od Poljaka da liju kupolu M84. I dobila za pola cijene u odnosu na Livnicu Ravne na Koroskem. Slovenci su tada ponudili jos nizu cijenu samo da ostanu u poslu. Cajavec iz Banja Luke koji je radio 36% tenka je od firme od 10000 ljudi spao na jadnu i propalu firmu koja vise ne radi nego sto radi. I ako dobiju porudzbinu za tenk nema ko da ga napravi jer nema ljudi, a nema vise ni znanja. Djuro Djakovic je otisao u stecaj. Teleoptik Zemun propao. Motor tenka se radio na Palama pokraj Sarajeva. propalo. Transmisija u MZT Skopje, propalo. 1992 godine u Kanadi igrali su fudbalski mec Vojno Tehnicki Institut Kataniceva protiv VTI Kumodraz. Bez ovih strucnih kadrova tesko se moze nesto napraviti. Pogledaj
http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-06-25.html. Tako se i SDPR orjentisao malo na domace snage, puno vise na uvoz, pa na izvoz svega. Nadam se da za topovsku cijev nisu uzeli verziju KBA-3 koja se mjenja bajonet sistemom mjesto cijevi 2A46Sb1-01. Cijev 125 mm KBA-3 se trosi oko desetak puta brze od cijevi 2A46. Sistemi Stora i sve ono sto se ugradjuje na novoj modifikaciji vidio sam jos prije 10 godina na ukrajinskim tenkovima T80 i T84. Tada su bjelorusi poceli da saradjuju sa francuskom firmom Sagem u termalnoj spravi, dok je nekadasnji SFRJ imao vec dobra iskustva sa americkom firmom Huges u termo spravi. Jedan podatak. SUV M84 sa termo spravom Huges, Egipat, pustinja, nema zvjezdi, nema mjeseca, osvjetljenost 0,1 lux, totalni mrak. Cilj bez refleksije na 4 Km. 100 % u metu.

Dok se pravio tenk za vrijeme bivse drzave 1989, ako se dobro sjecam, doslo je do zastoja u proizvodnji nekoliko mjeseci jer u DJ.DJ. Cajavec nije isorucio svoje uredjaje. Zato jer Cajevcu Prva Petoletka Trstenik nije isporucila svoje uredjaje koji se ugradjuju u Cajevacke uredjaje. A Petoletka nije isporucila svoje zato sto slovenacka firma Gorenje iz Velenja nije isporucila svoje elektromotore Petoletci. A Gorenju neka mala firmica iz Dubrovnika nije isporucila cetkice za elektromotor, zato sto joj je falilo nakoliko kapi neke tecnosti sa kojom se prave te cetkice kod elektromotora. itd.

Stane sav tenk zbog neke sitnice. Sta mislis kako bi bilo sada sa unistenom infra strukturom, bez kadrova i znanja. Svojevremeno sam radio u Cehoslovackoj u fabrici tenkova Pal Magnetron u Kromezizu i ZTS Dubnica. Nesto slicno nasim fabrikama tenkova. Drzava se raspala, ali im nije unistena infrastuktura, pa sada i Cesi i Slovaci prave svoje tenkove. Neke verzije T72. A tamo prije nisi moga da mrdnes kroz fabriku da iza tebe nije neki Rus koji bulji u tebe svo vrijeme. Isto je bilo u Kini u fabrici tenkova. Bio je uvijek prisutan neki cova koji nas je samo posmatrao. Zvali smo ga komesar. U Iranu kad sam radio tenkove digao sam frku do neba jer mi je jedan njihov bukvalno bio svo vrijeme vise glave i duvao mi u vrat. A bilo je slicno u ostalim zemljama.


Malo sam se ispricao jer mi je trebalo i da se podsjetim, jer sam jedan od onih koji su nekad radili na tenku. Sad samu drugoj firmi, administrator racunarskog sistema. Imam 145 racunara u mrezi. Ide sve ko podmazano. 10 minuta pjeske od kuce do posla. Divota jedna. Najcesci kvar je crko mis. Rad u kancelariji. A uglavnom su zene u mojoj firmi za racunarima. Mogu im popraviti racunar preko domen kontrolera ili remote desktopa. Ipak vise volim da odem i popravim na licu mjesta. Ljepse za pogledati.

Ode spavati. Sutra me cekaju te zene. Laku noc.

Vlado


 

www.elitesecurity.org - 12.10.2005.

Hvala Jovanu na pozdravima, pozdravi i ti njega kad ga vidis. SDPR ko SDPR. Nikad nema para kad treba da nekog plati. Isplate u Kuwajtu kasne po pola godine, pa se cak moralo tamo i strajkovati, a za to vrijeme radnici SDPR-a u Kuwajtu uvoze brodove psenice iz Brazila. Otvorili svoju firmu u predstavnistvu. Sta mislis cijim novcem. Onim sto nam ga nisu isplatili. Predstavnistvo SDPR-a u Kini radi kao najobicnija trgovina lokalnog karaktera. Sta mislis odakle pare Zoranu Djordjevicu sefu predstavnistva. Bas kad sam bio tamo prodavali su neku farbu za stanove. A nasu ekipu Zoran Djordjevic strpa na nekoliko dana u neku rupu jer predstavnistvo nema para za hotel. A kasnije nas ni ne isplati. Kad sam se zalio na to u SDPR rekli su mi da se zalim Zoranu Djordjevicu u Peking. Bas cu ici tamo po svoje pare. Da ne govorim o tome kad dobijes rjesenje za platu na neki iznos, i dobijas je, dobijas, pa ti onda kazu da se plata smanjila prije nekoliko mjeseci, ali da to nisu znali u predstavnistvu, pa ti retroaktivno smanje platu tako da i ne dobijes neku platu, jer si dobijao previse. Ili kad ti ukradu dokumentaciju. Trazio ja da mi moji iz firme posalju dokumentaciju za neku modifikaciju tenka koju treba da prikazemo Kuwajtu. Na koverti je pisalo da je za mene na ruke, bez otvaranja kovete u predstavnistvu. Samo elektricne sheme tenka. Donese covek sheme, preda ih za mene u predstavnistvo, a ja ih dobijem nakon 5 dana iz predstavnistva otvorene. Kao otvorila ih carina. Posto sam znao u kojoj fotokopirnici SDPR kopira sve velike dokumente odem tamo i pitam da li je ko kopirao sheme koje ima pokazem. Yes, mister, hocete li ponovo da ih kopirate. Onda pitam covjeka iz TRZ Cacak koji ih je donio da li ih je otvorila carina, kaze nije dao ih je u predstavnistvo neotvorene. Usput sam trazio i jednu novu verziju softvera za racunar u tenku. Zbog problema sa cackanjem u nekoj zemlji prije toga napravim novi softver za tenk koji mi pamti broj opaljenja svakog tipa zrna, broj ukljucenja, vrijeme rada sistema i jos puno toga. Ugradim ja taj softver u tenk koji sam modifikovao i nikom nista ne govorim o novim mogucnostima tog softvera. I svako jutro kad dodem na posao pogledam history od sistema, kad ono nekoliko prethodnih dana uzastopno nakon radnog vremena neko pokusava da provali u racunar sa novim sistemom. Kasnije sam pratio situaciju i skuzio da jedan izbjeglica iz DJ.DJ. pokusava da provali u sistem i da podnese o tome izvjestaj Krsti Grujovicu. To je bio jedan uvlakac od Krste Grujovica, sefa ekipe u Kuwajtu, kojeg je Grujovic drzao tamo samo zato sto mu placao 300 dolara svaki mjesec da bude u Kuwajtu. Mogao bih jos dosta toga da ti pricam o SDPR-u, ali vise nije ni vazno. A o Grujovicu. To je posebna prica. Pravio se covek vazan i pametan. Sve sto nas nesto pita, pa mi odgovorimo, on je odgovarao "Tako sam i mislio". Nakon nekoliko takvih odgovora na nase strucne odgovore a za koje sam siguran da ih nije mogao znati poceli smo da lupamo gluposti, pa smo se u ekipi takmicili ko ce da lupi vecu glupost. Uvijek je ozbiljni odgovor pukovnika Grujovica bio da je tako i on mislio. Najveci je bio fazon da nam cak nisu dali ni radnu svesku da pisemo sta radimo. Jedan se momak zainatio i posto mu predstavnistvo nije dalo svesku koja kosta oko 0,1 euro poceo je da vodi radne zabiljeske na zidu radionice. Pisao je on to po zidu skoro tri mjeseca, odnosno grebao ekserom radne zabiljeske, dok mu neki prevodioc od svojih para nije kupio svesku. A zamisli putovanje kroz Kinu 18 sati vozom, spavaca kola treci razred, gdje pored tebe spava nekoliko Kineza u vozu bez kupea, kreveti od skaja na tri sprata, vani temperatura 40 u hladu, a na krevetu ti sjedi 5 kineza koji puse, pljuju itd. I to zato sto predstavnistvo nema para da plati avion, a na nama zaradjuje milione.

Za veceras mislim da je dosta. Vreme kad sam suradjivao sa SDPR-om je proslo. Imam pametnija posla. Ima li neko program za stampanje virmana iz windowsa na matricni stampac. Bio bih zahvalan. Danas mi je to trazila jedna gospodjica iz knjigovodstva. Moram joj to nekako rijesiti.


 

www.elitesecurity.org - 10.11.2005.

Evo mene opet, nisam odavno nista pisao. Samo sam Vas posmatrao.

Gledam ove slicice i ne mogu da preskocim razmisljanje ko ce ovo da koristi, kome ovo treba, ko ce da ovo odrzava i jos puno slicnih pitanja. Mislim da sam jednom rekao da kod nisandzije na M84AB ima oko 105 poluga, dugmica, preklopnika, tastera i slicnih komandi. Prebaci se naprimjer jedan prekidac u drugi polozaj, a desetak dugmica mjenja funkciju, a takvih dugmica ima puno. Ja koji sam bio sa tim tenkom od njegovih porodjajnih muka znao sam da nekad zapnem u rukovanju. Gledam ovaj tenk navodno proizveden (modifikovan) u SCG i vidim potpuno istu kupolu i sve na njoj sto sam vidjao kod novijih ruskih ili ukrajinskih tenkova na sasiji T72. Veoma slicna kupola ukrajinskom tenku T84. Na njoj sistem Shtora-1. Sistem koji reaguje na obasjanost laserskim zrakom, te reaguje na njega na vise nacina. Ako ste ikad bili blizu ovoga sistema i uzeli djeciju igracku, onaj laserski oznacavac, i usmjerili ga na tenk vidjeli biste kako tenk reaguje, lansira dimne kutije, vrti kupolu, razbacuje oko sebe ometace itd. Sa ovim sam laserskim olovkicama koje kostaju 3 KM u Banja Luci na jednoj vojnoj vjezbi u Kuwajtu onesposobio (izbacio iz upotrebe) desetak mocnih tenkova tenkova Abrams. Pobijedili smo ih zahvaljujuci djecijim igrackama. A glupi ameri nikad nisu skuzili sta im se desilo.

Gledam slike tenkova koje sam slikao po svijetu i na slici novog SCG tenka ne vidim ni jednu razliku na kupoli od ukrajinskog tenka M84, veoma slicnog ruskom T90. Sasija je ostala ista sa velikim nedostatkom oko vidnog polja vozaca sto je ispravljeno na novijim sasijama istocnih tenkova gdje su dodata jos dva bocna periskopa. Pogledajte
http://www.army-technology.com/projects/t90/t907.html
pa mi recite nesto o o tome kako se pravi SCG tenk. Sve 100% isto. A sasija ista kao na http://www.army-technology.com/projects/t90/t902.html

Toliko o modifikaciji.

Malo o upotrebi.
Ratna dejstva. Radio sam posao koji sam radio u toku rata, profesionalac. Dodjem tamo negdje na front i neki iz moje vojske mi kazu da ovaj tenk nista nevalja, da je los itd. Citav dan gadjamo tamo neki cilj i nikako pogoditi. Aktivne starjesine. Zavrsili Vojnu akademiju u VP 2908 Banja Luka. Ja sjednem u tenk i nakon 20 sekundi podesavanja opalim i pogodim u sam centar mete na 2 kilometra. Bez komentara.

Malo o skolovanju tenkista.

Tamo negdje prije rata odem u VP 2908 , Skolski centar mehanizovanih i oklopnih jedinica, na akademiju, zbog nekog trenaznog sredstva za tenk M84. Sretnem tu svog komsiju, pukovnika, nacelnika katedre vatrene obuke (ako se dobro sjecam). I tako se mi raspricamo o tenku i iz price sa pukovnikom JNA, nacelnikom katedre shvatim da on nema blage veze o tenku M84. Vise su znali oni koji su sa mnom radili i kojima sam davao laganije poslove zbog slabijeg znanja. I kako da sad ja svom komsiji koji je radio sa mojim pokojnim ocem na tenkovima T34 i T55 da kazem da malo sjedne i procita nesto o tenku M84. Kasnije je taj pukovnik otisao u prekomandu u Pancevo u skolski centar.

Malo o odrzavanju tenka

Nije bilo ni jednog tenka na nasoj strani kojeg nisam popravljao u toku rata. Kad je poceo rat u mojoj drzavi bio sam u Aziji radio na nekim tenkovima. Dodem kuci i odem u jedinicu i tamo zateknem oko 12 tenkova T72, T72K, M84 i M84K rashodovanih i spremnih za rezanje jer su osteceni u toku borbenih dejstava. Pitam komandanta sta je sa njima, a on mi rece da su za rashod jer nema ko da ih popravi, a nema ni dijelova. Onaj M84K je bio obicni tenk M84, ali ga je VTI rastavio u sastavne dijelove i pokusavao da napravi M84K kopirajuci T72K. Ajde da skratim pricu. U toku rata rashodovao sam samo dva M84, ali sam ih ocerupao, tako da sam pomocu dijelova sa njih popravio mnogo drugih M84. Samo tenkovi kojima je sasija bila zestoko ostecena su rashodovani.
U jedinici u koju sam dosao bilo je dosta majstora, skolovanog kadra sa vojnih skola itd, ali sve je to bez veze kad ih je skolovao neko ko moj komsija. Dosao u jedinicu mlad vodnik, aktivni, tek zavrsio vojnu skolu. Radim ja ispod kupole T72 i pita mene mlad vodnik nesto o tom tenku T55 ispod kojeg ja radim. Pitam ja njega razlikuje li on tekove koje imamo tu u hali. Nemam pojma. Prvi put sam vidio tenk kad sam dosao u jedinicu.
Sjecam se jednog svog dobrog prijatelja kapetana, tada vec magistra, koji je magistrirao sa temom o tenku M84, sa kojim sam radio zajedno na VP 3566 Zagreb, Centar tehnickih vojnih skola. Predavali mi nekim arapima, i on o hidaulici mjesto da kaze ulje, govorio radni fluid. Kazem ja njemu, de Branko, spusti temu na nivo slusaoca, nemoj im pokazivati koliko znas, nego ih nauci nesto. Rece on meni na to da se nauka ne moze pojednostavljivati. I na predavanju Branko kaze radni fluid, a prevodioc prevede sa zejt (ili zejtun sto na arapskom znaci ulje).

Prije rata 1989 godine nudili meni iz Djure Djakovica da predjem kod njih, plata duplo veca, stan odmah, posao za zenu itd. Treba im covjek kao ja. Nesto mi je tu bilo mutno. Dosao kod mene kuci Bartol Jerkovic, tadasnji moj dobar drugar, sadasnji direktor Djure Djakovica i ubjedjuje me da predjem kod njih. Imaju oni covjeka mog tipa, mog dobrog drugara Stevu. Proucavao ja njih i skuzim foru. Ne trebam ja njima zato sto ja trebam njima, nego ja trebam njima da ne bi bio ovdje. Znali su oni sta je skolovan strucnjak.

Negdje 1993 nudili meni posao iz Ive Lole iz Zeleznika rad na novom tenku. Pokazivali mi planove hale gdje ce se praviti novi tenk, linije montaze kupole itd. Usput su mi pokazali i planove iste hale gdje ce se praviti oklopni transporter ili mozda raketni lanser ili mozda nesto trece itd. Pa sta prodje.
Za sad im je prosao posao farbanja ruskog tenka u novi SCG tenk.

Malo sam nabacao svega, o svemu po malo. A vi razmislite ko ce proizvoditi ovaj tenk, rukovati sa njim, odrzavati, skolovati rukovaoce i majstore i tako dalje.


 

www.elitesecurity.org - 13.11.2005.

Da krenemo redom.

Znas li onu pricu kako su vojnici pokvarili nakovanj.

Ne izvrcu se tenkovi po kasarnama. Cudna konstatacija. U kasarni Marsal Tito u Skoplju prije rata dva tenka M84 u dvije godine od ukupno 20 komada koliko ih je tada tamo bilo, izvrnuli se na kupolu. Ako poznate kasarnu Marsal Tito kruz nju duzinom ide cesta oko koje su sa obje strane veoma nezgodni kanali. Malo nepaznje i ode tenk na glavu.

Ne gadjaju jedne druge po poligonima. E da Vam ispricam sta je bilo na poligonu Pasuljanske livade jedne predratne godine. Posto sam isao sa sve i jednom VP na bojeva gadjanja tenka M84 prije rata odem sa jednom VP na poligon Pasuljanske livade kod Cuprije. Tenkovsko streliste ima tri staze. Tenkovi krecu sa pocetnih polozaja i idu prema svojoj stazi. Idu sva tri zajedno, jedan za drugim, pa onda jedan skrece pod pravim uglom na svoju stazu desno, ostala dva idu, pa iduci skrece na svoju stazu desno i preostali jedan ide i nakon nekih 20 metara ide na svoju stazu i skrece desno i ide prema meti. Tako da sva tri tenka idu paralelno i gadjaju bojevom municijom metu. Sve je bilo dobro i islo gadjanje uobicajeno dok tenk koji je trebao da skrene u trecu stazu skrenuo za drugim u drugu stazu. Svi su imali srece. O nastavku se ne prica.

A da pricam malo o tenku koji je isao, isao i propao kroz betonsku plocu u septicku jamu. Trebalo je i to popraviti.

O sudaranju tenkova na putevima imam negdje slike sudara tenkova, ali mi se neda da ih sad skeniram.

Obuka posada i tenkovskih majstora. Da Vam kazem kako sam znao preci 500 Km da bih zamjenio osigurac. Obuka majstora. Jedne godine drzao sam u nekoliko remontnih zavoda predavanja o tenku. Odem ja tako sav sretan u jedan remontni zavod da drzim nastavu o tenku. Tabla, kreda itd. Pricam ja, pricam i pitam ima li pitanja. Svi cute. Nevalja mi predavanje. Spustim nivo predavanja po strucnosti, odrzim lekciju, pitam ima li pitanja, jedan pita neko nesuvislo pitanje. Jos spustim nivo predavanja na veoma nizak nivo. Pocese neka pitanja, ali mi je sve to jos cudno. Tu je oko 40 slusaoca. Dosli iz raznih kasarni. Presli puno kilometara. Kazem ja da onaj koji je bio u tenku M84 neka digne ruku. Samo 5 (pet) njih bilo u tenku. A ostali. E tu je caka. Morala VP da posalje po covjeka ili dva na predavanje. Naredba Generalstaba. Tako su mi poslali brice, krojace, rukovaoce parnih kotlova, oruzare, autoelektricare, stolare itd. Na ostala predavanja sam sam birao slusaoce jer sam ih skoro sve poznavao. Problem je u organizaciji vojske. Znao majstor raditi posao ili ne plata mu je koliko se uvuce duboko starjesini. Na americkim vojnicima ima vise lijevog dzepa znacka za sta je majstor, tj za sta je obucen. I plata mu je veca za svako znanje koje posjeduje. Polaze ispit svakih 6 mjeseci. Ako ne polozi ispit plata mu se umanjuje. Kasnije sam za ova predavanja dobio veliku plaketu JNA. Glupo kad ih nisam nista naucio.

Poznajem li gen. Milorada Dragojevica, bivseg direktora VTI. Covjeka koji je napisao knjigu Borbena oklopna vozila. On je motoras, pa bi bilo zgodnije da je tu knjigu nazvao tenkovski motori. Mislis li na brata od pukovnika Boze Dragojevica sa kojim sam bio zajedno u Kuwajtu. Vojvodica ne znam.

Kokpit aviona sa dugmetom FLY. Gledao sam film sa Rambom gdje je Rambo sam u tenku T72, vozi ga, gadja iz pokreta pokretni cilj, puni top itd. I on ima slicno dugme. Ima i film o Bondu, Jamesu Bondu, 007. Vozi se po Moskvi u T55. Vozi stojeci, ali stoji na mjestu gdje je u tom tenku obicno stoji bojeva municija i pored njih akumulatori. Ne vidi se poklopac vozaca tenka.

105 dugmica. Oko 105 zavisno od verzije tenka.

Da nabrojim neke.
Komandna tabla nisandzije. Puno dugmica za upravljanje balistickim procesom. Komandni blok nisandzije. Okidaci topa i mitraljeza, taster za mjeranje daljine do cilja, razni dugici, Panel nisanske sprave, puno dugmica za upravljanje DNNS-2. Tabla sa osiguracima, Mehanizam blokade kupole, mehanizam pokretanja kupole, mehanizam pokretanja topa, dugmici za radio vezu, unutrasnju i vanjsku, prsni prekidac, Tasteri za bacace dimnih bombi, prekidaci i poluge i rucke od automata punjenja topa.

A zasto ovo sve sluzi. Da se opali tamo gdje treba kad treba. Jedne ratne godine zovnu mene tamo negdje da popravim neki tenk. Bio tenk na livadi deset godina. Dat da se od njega napravi ucilo. Tenk iz nulte serije. Smrzla mu voda u motoru, puko blok. Zamjenili oni motor, i zovnuli mene. Sad bi da ga stave u borbenu upotrebu. Dodjem ja pogledam tenk i razgledam ga mislim sta da mu radim. Zovne mene komandant puk. ZXZXZ i kaze mi da su dosli neki iz jedne lokalne jedinice kazu ubise ih sa tenkovima a nemogu im nista. Pita mene on bi li ja mogao da sa ovim tenkom onesposobim neprijateljske polozaje. U tenku nedostaje pola dijelova, nema kablova, ne pokrece top, kupolu vrti samo desno. Kasnije kad sam ga zavrsio imao je preko sto neispravnosti. Kazem ja dajte mi dva sata. Ocistim top koji nije bio ciscen 10 godina, u tenku 30 cm vode na podu, tenk u stanju raspadanja, nema unutrasnje i vanjske veze. Od municije ima samo kumulativna. Svejedno kad memorija automata punjenja ne pamti. Sredim ja tenk koliko se moglo i sad mi treba posada. Vozac. Nadjem jednog koji je vozio samo T55. Desetak minuta obuke i vec je skuzio tenk. Sad mi treba komandir. Nece niko sa mnom u tenk. Poklopili nas. Oko nas dosta mrtvih. Nadjem jednog malo bistrijeg i objasnim mu koliko je potrebno za rucni ili poluautomatski rezim, jer automatika ne radi. Pokazu meni nasi artiljerci sa svojim spravama koordinate ciljeva. Sve je to bilo dobro dok nismo usli u tenk. Upalili motor. U tenku buka, nista se ne cuje. Masem ja komandiru tenka sta da radi, ali on ne reaguje, zbunio se i ne cuje. Opalio ja prvo zrno. Na 3 Km u metu. Dakle morao sam sa tenkom kojem ne radi hidraulika azimuta i elevacije, kojem ne radi automat punjenja, koji nema unutrasnje i vanjske radio veze itd napuniti top, naci cilj, nanisaniti na njega, izmjeriti daljinu, unijeti rucno korekcije i opaliti. I normalno pogoditi prvim zrnom u metu. Za drugo zrno cesto nema sanse. Nakon 1 minute pocese da nas gadjaju sa dva polozaja sa maljutkama. U medjuvremenu trebalo je rucno ili poluautomatski: izbaciti dance od prethodnog opaljenja, podici kasetu zrna, ubaciti zrno, vratiti lanac donosaca, spustiti kasetu, ugurati barutno punjenje, vratiti lanac donosaca, spustiti kasetu zrna u donji polozaj, osloboditi top iz polozaja za punjenje topa, nanisaniti, izmjeriti daljinu do cilja, unijeti korekcije i opaliti. Unutrasnja veza ne radi, komandir nema pojma, zbunio se, maljutka nas poklopila. E ovdje su dosli do upotrebe neki od onih 105 dugmica. Ovdje nema dugmeta FLY. A jos kad se komandir zbuni ili prepadne, a treba ti do 5 sekundi da preuzmes funkcije koje ima samo komandir ili te nema. Da preskaces top za vrijeme punjenja da bi stisno neki dugmic, jer imas ukocenog komandira. Za skoro svaku radnju druga poluga ili rucka ili dugme. Da skratim. Ciljevi unisteni, nasi krenuli, posada prezivjela, itd.

Ima li komentara?


 

www.elitesecurity.org - 14.11.2005.

Daleko od toga da sam bio najbolji. U ovom poslu nema najboljeg. Svako radi na svom dijelu. Svi koji smo na ovome radili imali smo znanje o svom dijelu i dovoljno znanja o ostalim dijelovima. Samo su sistemasi morali imati znanje o svim dijelovima, ali ne tako detaljno kao oni koji su radili na pojedinim dijelovima. E ja sam bio sistemas, morao sam znati i top, i hidrauliku, i automat punjenja, i SUV, elektriku, kupolu, optiku, municiju, mehaniku itd.

U ruskim fabrikama tenkova takve zovu elektromehanicki inzenjeri. Ti su tamo najcjenjeniji.

Da objasnim malo o tome nesto. Znate da su Rusi prodali Kinezima licencu za T55. Kinezi su taj tenk modifikovali i nazvali ga T59 sa dve varijante. Topom 100 mm D10 ili topom 105 mm L7A1. Najveca razlika ovoga tenka u odnosu na T55 je sto ne zaptiva, nema ABHO sistem i ne moze ici pod vodu. To ga je pojeftinilo 50%. U ovom nasem ratu nijednom tenku nisu trebale ove razlike. Dakle, prodali Kinezi Iraku ove tenkove. Irak napao sa njima Kuwajt. Naisli Ameri i oslobodili Kuwajt od Iraka (ali su ga sad oni okupirali). Posto je tamo bila glavna fora da se pise nesto sprejom na zarobljenim, ili unistenim irackim tenkovima na dosta njih sam nesto napisao, jer sam ucestvovao u ratu u Zalivu. Negdje u oktobru 1991 godine odem da radim u fabriku tenkova u Taxili, blizu Islamabada u Pakistanu. Tamo su Kinezi modifikovali kineske T59 u tenk T69. Dodjem i ja da tamo nesto radim. A u medjuvremenu su svi iracki tenkovi izuzev T72 koji su ostali u Kuwajtu poklonjeni Pakistanu i dovezeni u ovu fabriku. I tu nadjem nekoliko tenkova po kojima sam sarao sprejom. Moj posao je tu bio da sastavljam neke tenkove. Posao su placali Iranci da se ti tenkovi naprave i da se daju u Avganistan da se bore protiv Rusa. Tad su talibani bili americki saveznici. U tu istu fabriku dosla je ogromna kolicina tenkovskih sasija iz Istocne Njemacke. Te su sasije presle preko bivse YU vozom, do luke Bar, a kod nas se vec bilo pocelo zakuvavati pa su te sasije izazvale brojne reakcije. Dakle, trebao sam da sklopim od Istocno Njemackih sasija, kineskih kupola, engleskog topa L7A1, unistenih raznih verzija tenka T54, T55, ili T55A T59, ceskih, poljskih, ruskih, kineskih itd, kineske remontovane kablaze, poljskog pogona na njemackoj sasiji tenkove koji ce ici u Avganistan. Bilo je i tenkova sa mercedesovim motorom. E sad razmislite o tome koliko treba znanja da se ovo medjusobno ukomponuje. A samo nas cetvorica dosla da to tamo napravimo. Kasnije je dosao jos jedan drugar za uredjaje veze.

Bilo je tu i smjesnih situacija. Otisao ja prvi put u Kinu zbog nekih tenkova. Tamo nasa kompletna ekipa koja godinama radi tenkove, znamo se svi. Dugogodisnja poznanstva. Radili puno tenkova u puno zamalja. Nakon tri dana zove mene jedan nas general telefonom iz zemlje i kaze da su kinezi pozitivno ocijenili moj rad, da znam posao i da sam se uklopio u ekipu. Nakon toga sam racunao koliko hijerarhijskih nivoa je to trebalo proci da bi doslo do nasih generala, od sefa tenkovske prototipske hale u fabrici tenkova u Kini, pa sve do Beograda.


 

www.elitesecurity.org - 20.11.2005.

Daljni razvoj tenka. Kad smo pravili Vihora mislili smo da ce biti mocan iducih desetak godina. Bio je mocan za dobro obucenu posadu. Nazalost napravljeno je samo tri komada prototipa.

O ovome sto si me ti pitao diskutuje se i na http://www2.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/42/006377830.html?53

Najvaznija je stvar da tenk ne bude komplikovan. Narocito za odrzavanje, da se lako moze popraviti i staviti ponovo u upotrebu. Dzabe vam ako imate tenk od 5 miliona dolara koji je pokvaren. Bolji je od njega jedan T55 koji je ispravan. Puno vise vrijedi na bojnom polju. To je i krajnja svrha tenka. U Kuvajtskoj vojsci imaju tenkove M84 i Abrams. 150 tenkova M84 je odrzavalo 12 majstora ( jugovica), sto je 0,08 po tenku, dok je Abrams odrzavalo 4 majstora (amera) po tenku. Nas motoras ( ne svaki, ali ih je bilo nekoliko) rastavi u sastavne dijelove motor i sastavi ga, tj popravi, dok za mali kvar Abramsove gasne turbine ista se mora slati u Ameriku. E, to je ona stavka koja se zove raspolozivost sredstva. Jako bitna za ovakve stvari. U ratu u zalivu 1991 front je bio pun pokvarenih Abramsa, dok je u toku istog rata na nasih 71 tenk bilo sljedece: jedan raspadnuti ventilator motora, jedna pokvarena bosh pumpa, jedan neispravan automat punjenja, nekoliko slomljenih prekidaca, nekoliko neispravnih radio stanica Racal Dana (tada sam u ratu popravljao i radio stanice), jedan neispravan agregat komandira tenka. Bilo je i nekoliko problema sa mjenjacima. To je bilo sve u ratnim dejstvima tenka M84 u Kuvajtu. Jednostavan za odrzavanje, jednostavan za rukovanje. U proracunim MTBF-a za ovaj tenk pokazao se kao veoma dobar. MTBF je srednje vrijeme izmedju otkaza. Dakle malo se kvari, a brzo se popravlja. Na onom mom home page vidi se power pack. To je motorno pogonska grupa koja se mjenja za 15 minuta. Tenku crkne motor, dodje ekipa i za 15 minuta tenk ima novi motor, tj pogon. I tenk ponovo raspoloziv. Za standardnu verziju motora treba jedan dan za zamjenu. Na novim ukrajinskim tenkovima tenkovski top KBA-3 se mjenja za 15 minuta i to sa vana bajonet sistemom. Gurni i zavrni. Na klasicnim tenkovima T72 i M84 po knjizi rukovanja i popravke treba 4 dana da se top zamjeni. Ja sam u ratu napravio novi metod po kojem treba oko 15 sati za zamjenu topa. Kasnije sam taj sistem pokazao u kasarni na Topcideru u Manjezu ostalim majstorima kad sam tamo popravljao tenkove T72.

Bocna silueta M84 je za 2,5 kvadratnih metara manja od najmanje bocne siluete americkog i britanskog tenka iste generacije. Onaj ko je gadjao iz tenka zna da se moze pola kvadratnog metra pogoditi sa dva kilometra bez problema, a da ne govorim o 2,5 kv.m. M84 je desetak tona laksi od Abramsa. Dakle prelazi sve mostove kud mogu ici i kamioni. Abrams to ne moze. U nasem tenku nema bas puno mjesta za komociju, a da ne govorim o komandnom tenku. Troclana posada u dosta skucenom prostoru. U Abramsu sam stojao uspravno, hodao unutra, sirio obe ruke, a da nikom ne smetam. A bilo nas je mislim sedam unutra u tenku. Americke posade cak u njemu spavaju. U nasem tenku se najljepse spava na mjestu vozaca. Pogledaj slike http://www.aeronautics.ru/img/img006/coalition_hardware_losses_iraq/web_gal/hardware/challenger%20in%20iraq.jpg
i http://www.aeronautics.ru/img/img006/coalition_hardware_losses_iraq/m1_bagdad_apr0403_01.jpeg

pa ces vidjeti sta je grdosija na bojnom polju i lagana meta.


Danasnji nacin ratovanjaje pokazao da se puno moze uraditi iz vazduha po sistemu dodji brzo, udari i bjezi. Sad su poceli da koriste i bespilotne letjelice. Ali teritorija nije osvojena dok je cizma ne zgazi. Za to finalno gazenje treba tenk. Da sto duze bude na frontu. Da mu se poveca vrijeme prezivljavanja. E za to treba sljedece:

Sto pokretljiviji. Dakle sto veca snaga motora po toni tezine. Jaci motor. Jaci motor je i tezi, vise trosi i time smanjuje maksimalni predjeni put po jednom rezervoaru. Veci motor je i komplikovaniji, pa se prelazi na gasne turbine koje su jednostavnije, ali trose previse vazduha. Kad bi samo znali koje probleme imaju Abramsi sa prasinom u pustinji. Probleme sa precistacima vazduha. Treba ogromnu kolicinu vazduha precistiti za vrlo kratko vrijeme. Kuvajtska pustinja i prasina nije neki problem jer taj pijesak i prasina imaju tezinu, mogu se osjetiti pod prstima. Gora je pustinja centralne Azije. Nakon monsuna kad se poplave povuku, kad se blato osusi i od njega napravi fina kora, pa kad to tenk prodje, tj zgazi napravi se fina prasina sitnija od pudera koja nema tezinu. Bacite je iz ruke, a ona lebdi neko vrijeme u vazduhu. Posto skoro svi precistaci vazduha rade na centrifugalnom sistemu, tj uvuce se vazduh u centrifugalnu komoru, pa se zavrti, prasina ode na stranu, a cist vazduh u motor. E ova prasina nema tezinu te na nju i ne djeluje centrifugalna sila i ona se zavuce u motor, i pocne da smirgla stublinu. I nakon 100 km motor pocne da izbacuje crni dim.

Tenku treba sto mocnije naoruzanje. Sto veci top veceg dometa i dobra municija. Da bi se sto vise energije oslobodilo na cilju. Potkalibarna municija APFSDS 125 mm D-81 zagrijana na +55 stepeni celzijusa u trenutku opaljenja vrsi pritisak na dno caure od 6000 atmosfera. Za to treba masivni top sa masivnim zatvaracem. Za veci top treba veci tenk. Malo povecanje kalibra mjenja puno toga u tenku. Smanjuje se bojevi komplet, tj kolicina municije, jer je veca po zapremini. Idealna kombinacija je na BMP-3. Na istim ramenima topa tri orudja. Glatki top 100 mm koji izbacuje i laserski vodjene rakete, mitraljez PKT 7,62 mm i top 40 mm. Za svakog po nesto. Ovakav top kao na M84 koji je dugacak 5,11 metara od ramena topa do usta cijevi je dosta nepraktican za gradsku borbu. Ucestvovao sam u gradskim borbama kako nisandzija i nekoliko puta sam zakacio topom za kucu. Ukupna elevacija od -3 do +17 stepeni je nezgodna za klance i klisure gdje se moze odozgo gadjati po tenku. Zato je na novijim rusko ukrajinskim tenkovima uveden novi nacin rukovanja NSV 12,7 mitraljezom. Nije vise potrebno otvoriti kupolicu komandira i gadjati sa ovim mitraljezom. Sad se to radi iznutra bez otvaranja kupolice komandira. Sve se radi sa palcom lijeve ruke komandira.

Oklopna zastita. Dobra zastita je jako vazna. Da tenk bude zasticen sa svih strana. Nekad je to nemoguce izvesti. To bi puno povecalo tezinu tenka, te bi mu smanjilo pokretljivost. Zato je uvedena reaktivna zastita sa eksplozivnim plocama. Pa su onda ovedena tandem zrna koja djeluju protiv aktivnog oklopa. Pa je onda na tenkovima uveden dvoslojni aktivni oklop. Posto troslojni aktivni oklop nebi imao smisla uveden je aktivni sistem zastite kao sto je Stora 1 ili Stora 2. Sad ima i boljih sistema.

Doci ce vrijema kad ce tenk kao i npr dirzabl otici u muzej ratovanja. Ratovace se nekim novim nacinom. Nisam se nikad susreo sa Leopardom. Tenk ce se razvijati jos puno godina na razne nacine i po razlicitim filozofijama. Kao sto imas razlicitih vrsta auta za svaku priliku po nesto tako ce i tenk imati razlicite varijante zavisno od potreba trzista. A kazu da ce da nestane nafte za stotinjak godina. Hocemo li imate tenkove na vodonicni pogon ili mozda elektricni. Ko zna, tad cu biti pokojni.

Sta bi kupio za nasu zemlju. Na koju mislis. Ja zivim u Banja Luci. Ako mislis na SCG prvo bi poradio na obuci starjesina. Skolovanju. Nemas pojma koliko ima glupih i nestrucnih starjesina. Koji su vojnu skolu zavrsili tako sto su bili dobri u fudbalu ili slicno, da ne kazem aktivni u Partiji. Uce ih usko, bez potrebne sirine i razumjevanja. Sta kazes na kapetana ciji je posao da objavljuje zidne novine. Radio sam godinama sa njima. Najcesce je pitanje: A sta ce moj pretpostavljeni da kaze. Ucjenjeni prekomandom, Kosovom ili necim slicnim. Po Tehnickoj upravi VJ od oficira zaduzenih za ovaj tenk imao sam pitanja o ovom tenku iz kojih se vidjelo da su tenk vidjeli samo dva puta na TV.

Na jednom testiranju tenka u Pakistanu njihov general pukovnik, komandant oklopnih jedinica, me je skoro tri sata ispitivao o najsitnijim detaljima tenka. Ni jedno pitanje nije bilo bez veze. Nakon toga je usao u tenk i osam sati ga vozio. Licno komandant oklopnih jedinica. Zamisli general pukovnika koji u avgustu vozi tenk osam sati po pustinji. Nakon toga je dao veoma strucan izvjestaj iz kojeg se vidjelo ogromno znanje. Potkovanost sa tehnicke i sa tenkovske strane. A na poligon je dosao svojim licnim avionom sa kojim je pilotirao. Onda me je ponovo ispitivao nekoliko sati. Oko nas desetak generala. Na jedno pitanje o komparaciji svjetskih vrsta tenkova nisam znao da odgovorim. Razgovarali smo svo vrijeme na engleskom. Tada se je tom generalu obratio neki general major, predstavio se i trazio rijec. Odgovorio je na pitanje upuceno meni. I poceo da prica o tenku M84 skoro 20 minuta. Bez i jedne greske. A ja se rastopio. U najsitnije detalje. I uvijek se sjetim pitanja jednog naseg pukovnika: koliko puta ovaj tenk moze da okrene kupolu, a da mu se kablovi ne zapetljaju. Bas me interesuje ima li u vojsci SCG ijedan general koji moze da prica o bilo kom tenku 20 minuta. Sjecam se prvih gadjanja M84 na poligonu na Manjaci pored Banja Luke. 1982 i 1983 godine. Tad je jos bilo velikih problema sa prvim komadima M84. Dosli veliki generali i prikazuje im se tenk M84. Sve upeglano i usminkano. I krece tenk prema meti, brdo Lunjevac, negdje 1,5 km od osmatracnice, ulazi u neku rupu, a iz rupe izlazi tenk T72 koji je bio tu sakriven i koji gadja. I naravno pogadja. Nijedan general nije primjetio zamjenu. Generali radosni, meta pogodjena. Dan prije su u olupinu tenka koji je bio meta stavili bure od 200 litara benzina zbog boljeg efekta pogadjanja. Nijedan od tih generala nije uprljao bijele rukavice. Niko ni tad ni sad od tih generala ne razlikuje T72 od M84. Onda su se otisli najesti u hotel Bosna u Banja Luci. Prije jedno dvije godine bio je ovdje u Banja Luci jedan pukovnik iz vojske SCG zbog proizvodnje nekih dijelova za tenk. Sjecam se njegove izjave da je zivotno zainteresovan za ovu proizvodnju. Nakon toga se najeo u hotelu Bosna na tudji racun, otisao i nikad se vise nije pojavio.

Nikad necu zaboraviti jednog viskog oficira, velikog komandanta iz rata. Tamo negdje 1993 dodjem ja da popravim neke tenkove na frontu. Dva komada. Zavrsim ih ja oko 8 navece. Posto je bila zima vec je pala noc. Odem ja sa drugarima da nesto pojedem. Jedemo u nekoj sobici gdje gori samo svijeca, sve ostalo u mraku. Pita neko iz mraka jesu li popravljena ona dva tenka. Jesu kazem ja. E dobro rece onaj iz mraka, neka sad ta dva tenka odu gore na vrh brda i neka sa tim svijim IC uredjajima osmatraju dole grad.... (koji je na 2000 metara), pa neka budu dvije posade, jedna do pola noci, a druga od pola noci. Alo, idiote, kazem ja tome u mraku, prvo, stavices tenk na vrh brda koji ce biti divna silueta, super laka meta za gadjanje, drugo ovaj tenk nema IC uredjaje nego pasivne nisanske sprave, trece, nema teorije da bilo sta vidi na 2000 metara, cetvrto, do ujutru imaces prazne akumulatore tenka jer neces smjeti paliti motor tenka, peto imaces posadu kojoj ce ujutru lijevo oko biti crveno jer su satima gledali na nocnu nisansku spravu i biti ce neupotrebljivi kao nisandzije nekoliko dana. Tad taj iz mraka rece kako ja smijem tako da razgovaram sa njim, znam li ja ko je on itd. Ma da si pukovnik kazem ja. Pa jesam rece taj iz mraka i dodje do mene. Tad sam ga prepoznao. E gospodine pukovnice, zao mi je sto je ovako ispalo, ali naucite malo o ovom tenku prije nego ga upotrijebite. Taj isti je slao samohodke mjesto tenkova. Isto mu izgledaju. Ovakvih ima koliko hoces. Njima je svejedno kakav imaju tenk. To je ono sto ima gusjenice i puca.

Sad se SGC trudi da udje u Nato. A prije toga slijedi usaglasavanje sa Nato standardima. Onda najbolje da odmah kupi ruske ili ukrajinske tenkove sa Nato topovima 120 mm. Ukrajinci ih vec odavno prave. Trziste.


 

www.elitesecurity.org - 25.11.2005.

Volim da vas malo pustim da se prica razvije pa da kazem i ja nesto.

Vihor. Samo 3 komada prototipa. Jedan kompletan i dvije kupole ostale nakon pocetka rata u Bgd.U TOC-u, koliko se sjecam. Dvije sasije na poligonu Kindrovo pored Slavonskog Broda. Godine su vec prosle i sve polako bljedi u sjecanju. Sjecam se nekih pojedinosti sa Vihora. Komandir je mogao da gadja. Imao je kontrolu nisanske sprave nisandzije i mogao je da koristi njegovu nisansku spravu ga svoja gadjanja. Imao je Vihor i kontrolu krivljenja topovske cijevi. Na ustima topa imao je ugadjeno malo ogledalce na koju je sa nisanske sprave slat laserski zrak. Refleksija je bila na jedan prijemnik koji je davao podatak o mjestu prijema, tj o iskrivljenosti topovske cijevi. U ratu se nije pazilo na limove koji su postavljeni na top. Malo ko je znao razlog tih limova. A oni su bas zbog krivljenja cijevi zbog sunca. Cijev se uvijek krivi na kontra stranu od sunca. Pa cak do 3 hiljadita. Dovoljno da se promasi. Automat punjenja je mogao da vrti transporter u obje strane zavisno od polozaja zrna do otvora za izdavanje zrna. Stavili smo mu jos puno toga ali se polako gubi iz sjecanja. Proslo je 15 godina.

Oko toga koliko je tenkova bilo ispravno u datom trenutku je veoma tesko razgovarati. Bolje je razgovarati koliko je tenkova bilo bojevo sposobno. Da li je neispravnost ako ne radi zmigavac, zadnji lijevi ili je neispravnost kad je zaribao motor. To da nema strucnog kadra da popravi te tenkove to je sigurno. A mozda i ima neko ko misli da je strucan pa popravlja. Ili nece da popravlja da bi kasnije vise naplatio popravku.

Vec sam mislim jednom napisao da je te tenkove popravljao svako ko je stigao i mislio da zna. U Kuvajtu je jedan inzinjer koji je radio u Dj.Dj. pa presao u Institut za fiziku Zemun promjenio crknuti otpornik koji ima toleranciju 0,005% sa otpornikom koji je kupio na pijaci. Da li je on popravio taj kvar prosudite sami. Jedno vrijeme su tenkove u vojsci SCG popravljali bas iz ove firme. Sta mislite u kakvom su stanju sada ti nazovi popravljeni tenkovi. Stvar je u personalnoj sluzbi Tehnicke uprave. Jedan odlican strucnjak za tenkove dobio prekomandu tamo. Za referenta za tenkove. Ja se bas obradovao. Imacu sa kim da pricam strucno. Nakom nekog vremena otisao ja u tehnicku upravu da sa njim nesto popricam, a njega prebacili za referenta za agregate, a jednog koji je vidio tenk u prospektu za referenta za tenkove. I takav odobri da svakakvi strucnjaci popravljaju tenk.

Komparaciju nekog tenka sa Vihorom je dosta nezahvalno raditi jer je Vihor bio jos uvijek prototip u fazi razvoja. Vihor je ostao nezavrsen, pa o njemu ne mozemo govoriti kao o gotovom proizvodu. Tek nakon prve serije nekog proizvoda kad se u toj prvoj seriji isciste problemi proizvodnje mozemo govoriti o nekom sredstvu. Siguran sam da su u VP 8977 Kraljevo imali vece gubitke sa tenkom M84 u toku rata zato jer je tamo bilo 47 komada tenka M84 iz prve serije. To su oni tenkovi koji se lako prepoznaju jer imaju meteosenzor A20XMBL da nosacem na preklapanje. Tenkovi iz druge i sljedecih serija imaju meteosenzor na uvlacenje A10XMBL sa samo jednim senzorom sa vjetar (bocni). Ti su tenkovi puno pouzdaniji i bolji. Sto bi mi rekli iscisceni kvarovi i porodjajne muke.

Ako je neko mogao da vozi tenk kao reli vozac onda je to jedan zastavnik koji je sada u penziji i zivi u Pancevu. Bio je na svim predstavljanjima tenka u svijetu i dugo godina u Kuvajtu. Sada sklapa bicikle u bescarinskoj zoni u Beogradu. Bio je i ostao najbolji. Nakon njega sljedi moj dobri drug Stevo koji je iz Dj.Dj. presao u 11 oktobar Krusevac. Obadvojca su radili u Dj. Dj. i bili probni vozaci. Svi ostali mogu im biti ucenici. Oni su bukvalno letjeli sa tenkom. Stevo je na jednom ispitivanju u Kini preletio rupu dugacku 6 metera sa tenkom bez kupole. A kad je preskocio rupu i kad je tenk odskocio iz tenka ispalo nekoliko Kineza. Svi su ostali za njih amateri.

Sto se tice vojne tajne o svemu ovome da li mi odajemo vojnu tajnu JNA ili vojske RS, vojske SCG ili neke vojske iz bivse Jugoslavije. Ovo o cemu ja pisem znaju u vise zemalja tako da tu nema nikakvog otkrivanja. A sto se tice onoga sto sam radio za SDPR, nemam nikakvih obaveza prema njima, jer me nisu isplatili za puno poslova. Kad mi daju sve pare koje mi duguju onda cemo drugacije. O poslovima sa drugim firmama koje su izvozile oruzje vidite da ne pricam. Sa njima posteno.

Da neko vozi tenk preko 70 km na sat nisam cuo. Voziti tenk 100 km na sat kroz Vukovar mislim da je nemoguce. Sa brzinom od 50 na sat ako tenk naidje na obicnu ciglu posadi unutra ima da otpadnu bubrezi, a da ne govorim o cistoci ulica u Vukovaru u to vrijeme.

Sto se tice VP 1245 tj kasarne 4 juli nisam bio tamo puno godina. Jos dok je nacelnik tehnike bio Ante Kotromanic, a referent tehnike Karaman Ante, moj dobar drug jos sa Akademije, poznat po tome sto je bio visok 2 metra i 10 cm. Kasnije je nastavio karijeru kao kosarkas u Italiji. Dolazio sam kasnije u ovu VP, ali sam ulazio sa gornje kapije iz VTI-a, jer smo radili ispitivanje neke modifikacije tenka sa VTI-jem.

Nisam u toku sa sadasnjim modernizacijama tenka koje se sprovode u Cacku u remontnom zavodu. Tamo su mi nudili posao, ali nemam drzavljanstvo SCG. Bio sam prosle godine u Cacku, ali sam samo svratio kuci kod drugara, jednog nacelnika u Remontu. Nismo pricali o tenku nego o bivsim prijateljima i prijateljicama, dobro se najeli i napili.

Tenk nisam ni pipnuo zadnjih sedam godina. Bavim se racunarima i na poslu imam stotinjak racunara u nekoliko mreza koje odrzavam. Tenkovi polako blijede iz sjecanja.

Deset je sati, gotova mi smjena, ode kuci. Nastavicu kad dodjem kuci. Ili mozda sutra sa posla. Sutra sam prva smjena. Ako je bilo jos kakvih pitanja podsjetite me.

Vlado


 

www.elitesecurity.org - 26.11.2005.

Na hrvatskom jeziku oficir se kaze casnik. To se smatra da oficiri imaju cast. Ako mene nekoliko puta slaze oficir iz SDPR-a ili po hrvatskom casnik, ili da li i da kazem Jovan Cekovic, general, oficir, da li se on u inostranstvu moze zvati casnik. Na moja potrazivanja para rekli su mi da idem u Kinu i da tamo trazim Zorana Djordjevica, sefa predstavnistva SDPR-a, koji je ostao duzan i bogu i narodu. Trebam li ja za dobro obavljen posao moljakati naokolo. Bas me briga za SDPR, kao sto je i njih briga za mene. Dobar si im dok ne uradis posao. Nakon toga te sutnu.

Jeste li ikad radili neki posao i imali potpisan ugovor. I nakon nekoliko mjeseci vam kazu da se plata retroaktivno smanjuje. I onda nedobijes nekoliko plata jer su u prethodnom periodu dali vise. To je SDPR. A posao obavljen i SDPR uzeo pare za moj rad. Znate li da je ekipa koja je odrzavala tenkove u Kuvajtu strajkovala dok nije ponisteno smanjenje plate.

Kompletna dokumentacija o potrebna za proizvodnju tenka M84 ostala je u Dj. Dj. u Slavonskom Brodu. VTI nije imao kompletnu tehnicko proizvodnu dokumentaciju, jer nije imao gdje da je skladisti. Sva dokumentacija je bila iskljucivo u Dj. Dj. tako da sada u vojsci SCG nemaju ni kompletnu dokumentaciju o tenku. Da li je ovo vojna tajna.
Podatke iz rata, ako nesto i kazem nikad ne govorim ni ime ni lokaciju, a ni gdje sam sve ucestvovao u akcijama. Na cijoj sam strani bio zna se. Ako nesto i kazem to je daleko od otkrivanja vojne tajne.

Nikakav ugovor nisam potpisao o tajnosti informacija sa SDPR-om. Sve ostalo se svodi na moju savjest. Bice toga puno sto nikad necu reci, a sto se smatra ili ne smatra vojna tajna


 

www.elitesecurity.org - 28.11.2005.

Po svim tim mojim putesestvijama po bijelom svijetu koja sam naveo ili nikad necu navesti razmislite koliko je oko mene bilo onih kojima tenkovi nisu bili pravi posao. Koji su tu bili da njuskaju i pipkaju. Uvijek sam tacno znao koliko smijem reci da ne ugrozim tajnost. Dosta puta je takva faca otkrivena veoma brzo.

Jedne godine radili smo neke americke tenkove u Teheranu. Sa nama desetak domacih ljudi. Nakon dva dana tacno se vidjelo ko sta zna da radi, odnosno ko je zaduzen za koji dio tenka. Sve OK, ali ima jedan koji nas samo gleda. Ja, posto se obicno zezam, pitam ga za neki uopsteni tehnicki detalj koji ja kao neznam. Ovaj ni da bekne. Pridje mi sef iranske ekipe, neki pukovnik Reza, i rece mi da je on tu za planiranje vremena. OK ako je tako, ali zasto ima onakve ruke i sake. Sake mu kao kod Brusa Lija. A kod ovoga koji nas samo gleda, osmjeh od uveta do uveta. Poce da mi se predstavlja. Crni pojas, cetvrti dan, clan iranske reprezantacije u karateu itd. Rucali smo van kasarne gdje smo radili i vracali se sa rucka tacno u 2 sata poslije podne. Jedan dan smo zavrsili sa ruckom ranije i negdje oko 1,55 rece onaj isti pukovnik Reza da krenemo nazad. Tad se onaj koji nas je samo gledao poce da galami na pukovnika kao na malo dijete. Ovaj se samo skupio i cutao. Onda je Reza dosao do nas i rekao da je doslo do neke greske i da cemo krenuti nazad tacno u dva sata, tj za dva tri minuta.

Primjetim ja da svaki papir koji bacim u kantu za smece ne ostaje u kanti, nego se izgubi iz kante cim se odmaknem od nje. Sva matematika, proracuni, sheme i slicno sto smo tu pisali i racunali, pa bacili u kantu za smece bilo je nekome interesantno. Onda smo poceli da pisemo raznorazne gluposti i namjerno bacali u kantu. Sve je to nestajalo. Pa smo nekoliko puta pljunuli u kantu za smece. I takvi papairi su nestajali, a mi se pravili kao da nista ne primjecujemo. Onda smo crtali Paju i Mikija. I to je nestajalo. Onda smo primjetili da jedan u njihovoj ekipi zna srpski, negdje ga je naucio. Nije mu maternji. Tek smo se onda poceli provaljivati i pricati gluposti. Na naucno strucnoj bazi.
Vracali se mi sa rucka i negdje blizu kasarne gdje smo radili neki covjek je kamerom snimao u pravcu kasarne. Onaj zaduzen za planiranje vremena je iskocio iz dzipa u pokretu i skocio na onoga sto je snimao, oborio ga i svezao za pet sekundi. Okrenem se ja Rezi i kazem mu da ovo nije uobicajen nacin za planiranje vremena. Odgovor je bio samo jedan kiseli osmjeh. Svima je sve odavno bilo jasno.

Bilo je ovakvih zaduzenih za planiranje vremena na puno mjesta. U jednom hotelu u Aziji mi je otvorena tasna, tipa diplomat, neotvorljiva bez kljuca. Unutra je bilo nekoliko hiljada dolara. Nista mi nije falilo, samo sam primjetio da dokumenti koje sam nosio nisu slozeni na nacin koji ih ja inace slazem. Treba to prihvatiti kao cinjenicu jer se protiv toga ne moze boriti, to je sastavni dio ovog posla.

Informacije koje bi se mogle protumaciti kao vojna tajna sigurno necu iznijeti. Ali mislim da sam vam iznio puno vise podataka o tome ko sve okruzuje ovaj tenk. Da bi on bio sigurno puno bolji da negje u vojnom vrhu nepostoje ljudi koji su tu jer su bili dobri uvlakaci ili poslusnici. TOC, tj Tehnicki opitni centar nikad nije dao pozitivnu ocjenu tipa za ovaj tenk. Zato jer je bolje uvijek traziti neki razlog da nesto odbijes nego prihvatiti cinjenicu da je nesto dobro. Ako odbijes sredstvo krivi su oni drugi jer nevalja to i to itd, a ako ga prihvatis kriv si i licno ako nesto ne valja. Tako cuvas svoj polozaj i polako napredujes. Ovo je izjava jednog visoko odgovornog covjeka iz TOC-a recena meni tiho na uvo.

Smjestaj municije u Vihoru je bio isti ako mislis na obrtni transporter.


 

www.elitesecurity.org - 28.11.2005.

Tesko je reci koja je verzija prava. Makete su suvise mutne i nejasne, a takve i se namjerno prave. Prototipovi su bili u fazi izrade, testiranja itd. Ona slika koja je sajtu Vukasina Milosevica, o naoruzanju, je samo maketa. Od nje se pocelo.

Vukasin je bio na odsluzenju vojnog roka, pa mu je sajt malo usporio. A poceo je ambiciozno.

Ima slika na Slavoljubovom sajtu http://stef124.tripod.com/m84.htm, pa tu vidi ako te sta interesuje. Ima tu i nekih mojih slika za koje sam mu dao odobrenje.

Pozdrav


Sa foruma http://forum.burek.co.yu
 

http://forum.burek.co.yu 01.04.2006

Neke od ovih tenkova sam kasnije popravljao. bili su dovuceni na Topcider, u Manjez gdje sma kasnije dolazio i nekoliko sam popravio. Ucestvovao sam u borbama u Vukovaru i vidio puno glupih starjesina. Skolovanje im je bilo skroz pogresno.


 

http://forum.burek.co.yu 05.04.2006

Citam ovo ovdje sto pisete i vidim prvo da ne raspoznajete tenkove. Onaj tenk sto gazi ficu je T55. Vidi se dosta unistenih tenkova iz Nisa i Kraljeva. Onaj tenk 21333 je bio prije rata u Jastrebarskom i to je tenk iz cetvrte serije M84.  Ostali tenkovi su modifikacije koje su radjene u Hrvatskoj i koje imaju ime Degman i sl. Na nekoliko slika se vidi da je na kupolu  ugradjen prijemnik laserskog zracenja koji je vjezbovno sredstvo i reaguje kad ga neki drugi tenk obasja laserskim snopom.  To je jedno sredstvo koje su razvili VTI Beograd i Institut za fiziku ili Institut za primenjenu fiziku Beograd zajedno sa Ivo Lola Ribar Zeleznik i jedno je od najidiotskijih rjesenja ikad napravljenih za ovaj tenk. Uredjaj se povremeno montira na tenk za potrebe vjezbe i koristi za napajanje napon +10 volti koji je podesen u jedan milivolt, a cesto je podesavan u desetinku milivolta,  i sluzi kao referenca tacnosti sistema stabilizacije. Dio koji generise ovih 10 volti kosta oko 2000 dolara i iskljucivo je referenca tacnosti ali idioti iz Vojnotehnickog instituta su ga iskoristili za napajanje laserskog prijemnika i mogu vam reci da mi je drago sto je vecina strucnjaka VTI-a dobila otkaz jer su zaista bili skart strucnjaci, ali jos veci skart je ostao.
Slika tenk m84-13 je hrvatska verzija tenka radjena nakon otcjepljenja u fabrici Djuro Djakovic i slikano je na poligonu Kindrovo desetak kilometara sjevernije og fabrike.
Slika tenk M84-17 je jedna od YU modifikacija tenka gdje je stavljen aktivni oklop na tenk.
U postu broj  37 donja slika tenka je hrvatska medjuverzija tenka sa nisanskim sistemom Omega.

U postu 33 slika M84-2 je verzija tenka koji je prikazan u Kuvajtu i ima dodatak na kupoli koji je nesto kao air conditioner, ali nije bilo teorije da ohladi tenk. Taj tenk je uzet iz kasarne u Nisu, poslat u Kuvajt i tamo bio prikazan. Kasnije su ga u ratu 3 avgusta 1990 iz tenkovske skole u Jahri pokupili Iracani i odvukli u Irak zajedno sa jos nekoliko nasih tenkova.

Neke detalje mozete vidjeti na    http://home.blic.net/ivanovic/

Vlado


 

http://forum.burek.co.yu 06.04.2006

Negdje nakon rata u BiH ponudio ja vojsci SCG sistem da top nemoze da pokupi zemlju u cijev ako ide preko neravnog terena i jos nekoliko modifikacija na sistemu balistike, jer su bile ceste greske da se top napuni jednom vrstom municije a gadja se sa balistikom druge vrste zrna. To je kostalo sve oko 2 hiljade maraka po tenku. Posto sam ja iz Banja Luke i nisam drzavljanin SCG, (a moj otac, brat, zena i ostali jesu) nisu prihvatili moje modifikacije. Za tenk za Kuvajt prihvatili su oko 600 mojih modifikacija. Ali to je bilo 1989 kad smo bili jedna drzava. Vidio sam ja da tu vise nema ljeba i otisao da radim u RTRS u Banja Luci. Sad odrzavam racunarsku mrezu u RTRS-u.
Negdje 1987 ili 1986 doslo je do masovnog crkavanja meteo senzora na tenku. Crklo oko 200 komada. Nasao ja razloge i uzroke. Greska je bila u glupoj konstrukciji nosaca meteo senzora. Onaj tobolac na sred kupole. Napisao ja izvjestaj na oko 200 stranica i poslao Generalstabu. Strucnjaci iz VTI su dobili blagi ukor razrednog starjesine. Tenkovi koji su bili smjesteni u hangare u VP 5312 u Vrhnici poceli da hrdjaju. To je bila prva izvozna verzija tenka, za Libiju. VTI godinama nije dao da se mijenja povrsinska zastita pojedinih sklopova koji hrdjaju. Negdje 1989 dosao neki major iz VTI  u Vrhniku da vidi te tenkove. Ja ga izvrijedjao i samo sto ga nisam istukao. Tek nakon toga je VTI odobrio promjenu zastite.
Isao sam nekoliko puta na sluzbeni put u svijet sa strucnjacima VTI. I rjesavamo strucne problema. Tek ono vidis da pukovnik strucnjak iz VTI nezna matricni racun, nezna teoriju kola itd.

Nakon svega sam digao ruke. Puno ljepse je kad te zovne neka koka iz marketinga ili knjigovodstva jer joj ne radi stampac ili internet nego da se zezam sa naduvanim strucnjacima iz VTI. Nekad je bilo dobro kad sam bio u ratu u Zalivu, jer su bile fine pare, ali nema vise.


 

http://forum.burek.co.yu 09.04.2006

Tenk M84 koristi tri vrste topovske municije. Potkalibarna ili APFSDS, kumulativna ili HEAT i trenutnofugasna ili HE. Ovo su tri vrste topovske municije za top D81, a mogu se i koristiti i za top KBA3  ( KBA-tri ) ukrajinske proizvodnje.  Ova topovska cijev se moze staviti i na lafet pa se dobije topovsko orudje kojeg ima u Rusiji. Kompletan top sa kolijevkom i ostalim pripadajucim dijelovima ima oznaku 2A46M, pa ako koga interesuje neka pogleda na Googlu malo o tome. Municija je dvodijelna, posebno zrno, a posebno punjenje.

Potkalibarna se koristi protiv oklopnih sredstava. Pocetna brzina na ustima cijevi je 1806 m/s. Pritisak prilikom opaljenja, u trenutku eksplozije, na zatvarac topa, je 6600 atmosfera. Maksimalni domet u balistickim tablicama je 4000 metara, medjutim moze da leti puno dalje. U bivsoj YU sa ovim zrnom moglo se gadjati samo na poligonu Kalinovik zbog moguceg velikog rikoseta. U ulicnim borbama probije cetiri kuce i ode dalje. Oko 150 metara nakon opaljenja sa zrna otpadaju trodijelni nosaci potkalibarnog zrna i zrno, ustvari sipka u kojoj je jedan komadic jako tvrdog metala, nastavlja da leti dalje stabilisan krilcima koji su na zrnu, jer je topovska cijev glatka, neizolucena.

Trenutno fugasna se koristi protiv svega i svacega. Na vrhu zrna nalazi se upaljac na kojem je prekidac kojim se mijenja nacin reagovanja zrna, a postoji i kapica na upaljacu sa kojom se mjenja vrijema reagovanja zrna. Sa ovim zrnom moze da se gadja neposredno i posredno, tj nisankom spravom, DNNS-2, do korigovanog tablicnog ugla 78,96 hiljaditih ili negdje do 6000 metara. U nasoj terminologiji pun krug je 6000 hiljaditih, a u zapadnoj 6400 hiljaditih. To je ono kako zaokruziti broj PI. Na 3 ili na 3,2  pa onda 2PI radijana itd. Preko navedenog korigovanog tablicnog ugla vise se ne moze vidjeti cilj nisanskom spravom i onda se prelazi na posredno gadjanje. Sa posrednim gadjanjem se mogu gadjati cijevi do 9400 metara koliko je dato u tablicama gadjanja za top D81, medjutim zrno moze da leti jos dalje, ali to je onda artiljerija. Od ovoga zrna je kasnije nastala fragmentalna municija koja se sada cesto koristi u ruskim tenkovima. Balisticki racunar ruskih i ukrajinskih tenkova iz kojih sam gadjao imaju moguci odabir 7 razlicitih vrsta zrna za ovaj top. Jedno od njih je i raketa 9M119M laserski vodjena kroz topovsku cijev. Nezgodna strana gadjanja sa ovom raketom je to sto tenk mora da stoji nepokretan dok gadja, te je tada laka meta za protivnika.

Trece zrno u nasem tenku je kumulativno zrno. Koristi se za probijanje debelih oklopa, mada sam ja sa njim gadjao rovove i pjesadiju kad sam ostajao bez drugih vrsata municije.

E, na nasem tenku ima prekidac za izbor vrsta municije sa kojom se puni top, a ima i prekidac za izbor balistike sa kojom ce racunar da racuna balistiku i odradi korigovani tablicni ugao itd. Takodje ima i prekidac na komandnom bloku nisandzije za izbor balistike topa ili mitraljeza zavisno gadja li se topom ili mitraljezom PKT. Cesto se desavalo da se top napuni jednom vrstom municije, naprimjer potkalibarnom, a racunaru se da podatak da se gadja kumulativnom i naravno kod opaljenja bude promasaj. E ja sam prepravio neke dijelove u tenku tako da racunar automatski uzima balistiku zrna sa kojim je napunjen top.

Municija domaceg porijekla je veoma kvalitetna i nikad mi nije zatajilo ni jedno zrno. Imao sam nekoliko puta problema sa zrnima za ovaj top kineske proizvodnje. Medjutim za kineska zrna ide drugacija balistika jer Kinezi nisu mogli da osvoje proizvodnju ruskih vrsta zrna, a kod njih se zrno i punjenje uparuju sto nije  kod nas slucaj.

Slike topa i municije mozete vidjeti na   http://republika.pl/hudi2/T-90-tech.htm   

Zasad toliko, mislim da nisam isao u detalje.

Pozdrav,  Vlado


 

http://forum.burek.co.yu 09.04.2006

O tenkovima sam pisao i na Elitesecurity forumu. I o Vihoru i o termoviziji.    Pogledajte http://www.elitesecurity.org/tema/58949/14. Na ovome forumu mi je ime Ekser222.  Pisao sam i na Yahoo grupama. pogledaj http://groups.yahoo.com/group/Oruzje/messages/. Nekoliko mojih slika ima i na Slavoljubovom sajtu  http://stef124.tripod.com/m84.htm. a dao sam mu i dosta podataka o tenkovima sto je i uvrstio na svoj sajt.

Termovizija je izuzetno skup dio svakog tenka. Mi smo pokusavali da uklopimo termoviziju u nas sistem upravljanja vatrom i to smo i uspjeli na sistemu za upravljanje vatrom na jednoj modifikaciji koju smo ponudili Egiptu. Termovizija je bila americke firme Huges. Sve je bilo odlicno, medjutim rat kod nas je ucinio svoje.


 

http://forum.burek.co.yu 10.04.2006

Nije mi jasno sa kojim se dijelom ne slazes sa mnom.  Sa Niskom brigadom sam bio na svim mogucim vjezbama i vjezbicama sve dok nisam otisao u rat u Kuvajt. A bio sam dosta dugo sa njima na Batlavskom jezeru pored Podujeva, a i uzduz i popreko Kosova za vrijeme nemira 80-tih godina.Tamo je nekad bio jedan odlican strucnjak potpukovnik Stipe Grizelj. Ljudina. Mislim da je sada u penziji u Nisu.  A nacelnik tehnike tada kapetan Branko Djedovic. Kasnije je on otisao u prekomandu u Tehnicki skolski centar u Zagreb gdje smo zajedno predavali. Pomogao sam mu dosta oko njegovog magistarskog rada koji je bio baziran na  kupoli tenka M84, tj pokretanju i stabilizaciji rotirajucih masa velike tezine. Kasnije je presao u Tehnicku upravu VJ, a mislim da je sada pomocnik Ministra odbrane VSCG. Bilo je tamo jos dosta starjesina i dobrih majstora. Taj tvoj tenk sam popravljao:
- 211. okbr (21. K) JNA - poligon Krivolak, 17.02.1989. nije radio laser
- 211. okbr (21. K) JNA - Niš (VP 6592). [12.01.1990] skinuo meteosenzor ser. br. 320231 i poslao na servis u Svajcarsku
- 211. okbr (21. K) JNA - poligon Krivolak, 25.02.1990. polomljen prekidac AUT-RUC na pultu popune topa
- 211. okbr (21. K) JNA - Niš (VP 6592). [04.04.1990]. vratio meteosenzor.
Ovo je copy, paste iz moje evidencije o tenkovima. Tenk je 1987 godiste i iz trece serije je tenka M84.


Ovo ti je da se malo prisjetis.

Pozdrav

Vlado


 

http://forum.burek.co.yu 10.04.2006

Evo bas citam na jednom drugom forumu o M84. Momak se predstavlja kao tenkista vojske SCG i prica o tenku.  http://www.mycity.co.yu/phpbb/viewtopic.php?t=5978&postdays=0&postorder=asc&start=0

Tekst je sljedeci:

Momci, a posebno ti Peco,odusevljen sam ovom temom.Inace sam tenkista u VSiCG vec evo 12 godina.Prosao sam sve nase tipove tenkova od T-34,preko T-55 i T-72 do M-84 i M-84a.
Mogu Vam reci da imamo jedan od najboljih tenkova srednje klase,M-84a.
On je jedino sto nam drzi prikljucak sa svetskom vojnom industrijom,i cini nase oklopne jedinice jednim od najpokretnijih i vatreno najmocnijih u svetu.E sad druga je stvar sto smo ekonomski unisteni,pa ne mozemo da usavrsamo nase sisteme.
Kad se samo setim koliko sam vremena u njemu proveo.

Sto se tice pustinjske oluje,nas tenk ima precistac vazduha iz tri sloja(VTI-5) koji je smesten u kucistu ispod vrtlozne komore.Vazduh koji se uvlaci u precistac,prvo prolazi kroz vrtloznu komoru gde se gruba prljavstina gomila na zidovima,a zatim taj vazduh prolazi kroz tri sloja nauljenih filtera(grubi,fini i superfini),gde se i najsitnija prljavstina lepi i vazduh izlazi gotovo cist.Znaci pesak nema sanse da stigne do motora,pa ni do treceg sloja filtriranja.
E sada,ostali tenkovi(leopard,abrams,tigar 2,chelanger) su teski tenkovi(preko 50 tona) i njihovi motori su sa turbinama.E bas te turbine su se punile i zagusivale peskom i motori su se pregrejavali i stajali.

Zato je nas M-84a bio najbolji u pustinjskoj oluji.
A da ne spominjem vatrenu moc:
-125 mm top.glatka cev,20 projektila u minuti
-SUV(sistem upravljanja vatrom,cista elektronika)
-meteo senzor(izracunava korekture u zavisnosti od vremenskih uslova,brzine vetra itd...)
-motor snage 1070 KS(vuce tezinu od 41 tone kao od sale)
-dva bocna menjaca i glavni menjac sa 7 stepeni prenosa napred i jednim nazad
itd...,moglo bi se nabrajati do sutra.
 

 kraj citata


Ovaj je mozda prosao pored tenka na vecoj udaljenosti.

 20 projektila u minuti znaci svake tri sekunde po jedan projektil. Deset do dvanest sekundi je minimalno vrijeme punjenja topa uz uslov da je zrno koje se trazi prvo do otvora za izdavanje zrna u obrtnom transpoteru, da je top blizu ugla punjenja, da je motor upaljen i dat dobar gas tenku koji stoji nepokretan.
SUV, sistem upravljanja vatrom je daleko od ciste elektronike. Tri ziroskopa, dva klatna, davac brzine po pravcu, komandni blok nisandzije itd. Devet elektromotora, senzori temperature, pritiska vjetra itd. Ima tu puno vise od ciste elektronike.

Meteosenzor. Ovaj momak kaze da izracunava korekture zavisno od ....    Meteosenzor daje samo podatke o temperaturi vazduha, pritisku vazduha i bocnom vjeru. Na tenkovima iz prve serije koji se nalaze u Kraljevu i o uzduznom vjetru. Svu racunicu nakon toga vrsi racunar uz ostale meteobalisticke podatke, temperatura baruta, bocni i uzduzni nagib tenka, brzina cilja, daljina do cilja itd  i onda takav podatak koji se zove korigovani tablicni ugao po elevaciji i po azimutu salje u pojacavacku kutiju koja taj signal obradjuje i jos sa nekim signalima salje sistemu stabilizacije 2E28MM.

Motor snage 1070 KS vuce tenk od 41 tonu.   Ima vise verzija motora ali ove nema. Tenk je tezak 42 tone.

Dva bocna mjenjaca i jedan glavni mjenjac.  Tenk ima dva bocna mjenjaca i nema jedan glavni mjenjac. Ima multiplikator koji vrsi prenos snage sa motora drugim dijelovima transmisije i ventilatoru.


Itd. U jednom postu svaka recenica totalna glupost od jednoga koji kaze da je tenkista vec 12 godina u vojsci SCG..    Sramota.


 

http://forum.burek.co.yu 11.04.2006

Citam dalje bajnog tenkistu, mada ne vjerujem da je tenkista, u sljedecem postu:
Jeste da dosta lici na T-72,po njegovom nacrtu je i pravljen.Ko ne zna detalje tenka M-84,ne moze ih ni razlikovati.Ali razlika je ogromna.Ovaj tenk je najvece modifikacije doziveo na hodnom delu i transmisiji(prenosu).

Modifikacija u hodnom dijelu, tj transmisiji skoro i da nema sve dok nije ugradjen motor sa turbo kompresorom.


Citam dalje:

Jedna od odlicnih stvari koje mozda niste znali je i radio uredjaj koji se ugradjivao u tenkove koji su se izvozili u Kuvajt.To je radio-uredjaj "Jaguar",koji ne koristi jednu frekvenciju za komunikaciju izmedju vise tenkova,nego automatski menja frekvencije tako da ako i uhvatite neku rec na jednoj frekvenciji,ostale reci se emituju na razlicitim frekvencijama.Frekvencije se menjaju po kljucu koji se ukucava u uredjaj i bez kog je komunikacija nemoguca.
U domace tenkove M-84 ugrdjivan je ruski radio uredjaj R-123.


U tenkove za Kuvajt ugradjivan je uredjaj Jaguar engleske firme Racal-Dana. Ugradjivana su po dva uredjaja tako da je svaki tenk mogao biti i repetitor i prosljedjivati signal dalje. Ovaj radio uredjaj ima hoping sistem promjene frekvencije i mjenja frekvenciju oko 30 puta u sekundi. Nema sanse da se cuje bilo sta sa sa bilo kojim drugim uredjajem koji nije u sinhronizaciji, a kamoli rijec.  Slika tog radio uredjaja moze se vidjeti pored mene sa desne strane na http://home.blic.net/ivanovic/Moja%20Malenkost%20u%20M84ABK.jpg.   U toku rata u Zalivu odrzavao sam te radio uredjaje.

U domace verzije tenka M84 ugradjivan je radio uredjaj RUT1 sa radio stanicom PD-9 i uredjajem za unutrasnji razgovor proizvodnje Cajavec Banja Luka, Profesionalna elektronika Telekomunikacioni uredjaji.

Citam dalje:

A sto se tice samog izvoza ovog naseg tenka,svako ko bi ga kupio imao bi minimalne troskove odrzavanja.Nas tenk je daleko laksi i jeftiniji za odrzavanje nego recimo Leopard,Abrams itd.A jedino u cemu zaostaje za njima je masa i mozda koji cm tanji oklop

Velika prednost tenka M84 je manja masa u odnosu na tenkove zapadne prozvodnje. Jedna od vecih karakteristika tenka je snaga motora /tezina.  Sto tenk laksi to mu je veca pokretljivost.

I na kraju teme slika poligona u Kuvajtu gdje sam proveo dosta vremena.

Pozdrav

Vlado


 

http://forum.burek.co.yu

Nas tenk ima top 2A46Sb1a1. Topovska cijev je dugacka 5,11 metara od  ramena topa, a ukupna duzina cijevi je 6,12 metara. Cijev je glatka. Vise se ne sjecam tezine cijevi, duzine trzanja itd. Kalibar je 125 mm. Topovska cijev se dosta lako trosi te joj je zivotni vijek oko 1000 zrna. Potkalibarna zrna duplo vise trose cijev nego TF i kumulativno. Posto se cijev trosi na topovskom zrnu nalazi se bakarni prsten koji treba da omoguci zaptivanje cijevi kod opaljenja, tj da barutni gasovi ne prodju pored zrna u cijev. Ovaj bakarni prsten ostavlja tragove u cijevi i nakon nekoliko opaljenja u unutrasnjosti cijevi ostane bakarni sloj koji se treba skinuti. Sam postupak debakarizacije je dosta smrdljiv i otrovan, jer se radi sa nekim hemikalijama. Tokom vremena, gadjanja, dolazi do prosirenja cijevi i za 0,1 mm prosirenja opadanje pocetne brzine TF zrna je 2,7 m/s. Za nas tenk top se radio u fabrici u Novom Travniku. Ja sam dosta vremena proveo sa kineskim tenkovima.  Opalio sam negdje oko 1000 zrna u Kini i ukupno trosenje cijevi je bilo 0,003 mm. Za ovoliko zrna top domace proizvodnje sigurno bi se prosirio na 127,5 mm sto je krajnja granica na kojoj top treba zamjeniti. Kinezi imaju poseban celik i poseban postupak unutrasnje obrade cijevi tako da su im cijevi dugotrajnije. Na jednom prikazu tenkova iz nekoliko zemalja gdje smo mi dosli sa istrosenim topom na 125,003 mm Ukrajinci su tu pred nama zamijenili na tenku T80UD top KBA-3 za nekoliko minuta. Gadjali smo paralelno nekoliko dana. Nakon otprilike 500 zrna   kineski kalibar bio je 125,005 mm, a ukrajinski 126 mm. Ukrajinci su na svom tenku mjenjali top za 15 minuta, a i mi motor na nasem tenku za otprilike isto vrijeme.

Ode spavati. Nastavljam sutra.


Vlado


 

http://forum.burek.co.yu 14.04.2006.

Topovska cijev je podlozna krivljenju. Vec sam rekao da je duzina cijevi od ose vertikalne vrtnje  (od ramena topa) do usta cijevi 5,11 metara. Cijev se krivi najcesce od sunca i to se krivi uvijek na stranu suprotnu od sunca, jer je strana suncu ugrijanija i rasteze se vise nego strana u hladovini. To krivljenje moze biti i do tri hiljadita. Za one koji ne znaju sta je hiljaditi to je artiljerijska velicina i na jedan kilometar daljine to je jedan metar visine. Dakle meta visine jedan metar na daljini jedan kilometar. To znaci da bi tenk na jakom suncu promasio metu za dva metra. Zbog toga se na top stavljaju termoizolacione obloge koje su na tenkovima serije T72 i kasnije od limova, a na npr engleskim tenkovima su neke krpene termoizolacijske obloge. Zbog ovog krivljenja topa prije gadjanja potrebno je usaglasiti liniju nisanjenja i liniju topa. To se zove rektifikacija. Na tenku Vihor bilo je napravljeno da se rektifikacija radi automatski tako sto bi iz nisanske sprave bio poslan jedan laserski impuls na reflektnu povrsinu na ustima topa. To je jedna plocica na ustima cijevi sa koje bi jedan dio nisanske sprave dobijao reflektovani laserski zrak i zavisno od mjesta refleksije automatski radio korekciju, tj rektifikaciju. Podatke o municiji mozete vidjeti na    http://www.fas.org/man/dod-101/sys/land/row/t72tank.htm. Municija je ista. Kad sam radio sa tenkovima novije ruske proizvodnje na balistickom racunaru vidio sam da koriste 7 vrsta potkalibarne municije. Volfram, tungsted, osiromaseni uranijum itd. To mi je malo nejasno jer je pocetna brzine ovoga zrna 1806 m/s i nema neko opadanje brzine tokom leta. To znaci da leti gotovo vodoravno. Koliko se sjecam korigovani tablicni ugao je na 1500 m za zrno BM-42 je 2,7 hiljaditih, a maksimalni domet u tablicama je 4000 metara. Kod gadjanja takodje se krivi top. Prva dva tri zrna se ne uzimaju u racunicu kod ocjene tacnosti gadjanja. To se zove temperiranje cijevi. Cijev se i rasteze za vrijeme gadjanja. Kod neociscene cijevi zrno sporije prolazi kroz cijev i dolazi do trajne deformacije cijevi. U toku rata dosla su mi na popravak tri topa koja su zaglavila u kolijevci u trenutku opaljenja zbog neciscenja cijevi. Tu vise nema spasa ni za top ni za kolijevku topa. Mjenja se obadvoje zajedno.

 Onaj ko je ucestvovao u borbenim dejstvima, kao na primjer ja, zna koja moze biti frka unutar tenka za vrijeme borbi. Gadjaju sa svih strana, tvoji, njihovi, komanda nesto doziva, ovi pored tebe obavjestavaju o protivniku, zoves svoje sa lijeve i desne strane vide li sta ili te oni obavjestavaju o protivnickim polozajima i napredovanju. I sad pored toga svega kod Rusa ubacili 7 vrsta potkalibarne municije, pa fragmentalna, pa ova, pa ona. Sasvim dovoljno da se izgubi koja sekunda u razmisljanju i u rukovanju. Narocito kod mladih posada. Prvo pravilo koje sam imao je da napunim top istog sekunda nakon opaljenja i to sa TF-om. Nakon opaljenja TF-om punim top prikladnom municijom.  U pitanju su sekunde i ponekad nema vremena da se odreaguje od uocavanja cilja do dejstvovanja. Sta ako protivnik bude brzi. Tri puta sam u tenku pogodjen i od tada drugacije razmisljam u tenku.   Na osnovu toga sam i radio kasnije modifikacije. 

Ima jedan dobar link pa mozete sa njega skinuti film o novijim tenkovima T serije.    http://rapidshare.de/files/10889098/VD.N18.e02.avi.html


 

http://forum.burek.co.yu

Broving je odlican mitraljez. Nije pretrpio ni jednu jedinu izmjenu od drugog svjetsog rata. Najbolja mu je strana uvod redenika, sa lijeve ili desne strane po slobodnom izboru. Cijev moze da se bukvalno usije i da ispali nekoliko hiljada metaka u rafalu. Ako se posada zeza pa sastavi rednike moze da puca nekoliko sati bez prestanka.

Na T55 sam vidjao iskljucivo DSHK, a na M84 i T72 NSV. Dok sam se skolovao po zemljama bivseg Varsavskog pakta vidjao sam razne verzije mitraljeza na kupolama tenkova sovjetskog porijekla. U bivsoj SFRJ na ono tenkova sto je dolazilo do mojih ruku nije bilo drugih miraljeza osim ove dve verzije.

Zolja busi 65 do 75 cm prednje ploce na tenku M84. Dakle, ne moze uci u unutrasnjost tenka. I nikad nije usla sa te strane. Lako ulazi sa bocnih strana. Neke tenkove koje ste vidjali na pocetku ove teme popravljao sam u Beogradu na Topcideru, u radionici koja se zvala Manjez. Bilo je M84 koji su bili izbuseni sa po 20 zolja, ali ni jedna nije usla sa prednje strane, tj u vozaca. Nije mogla uci ni sa prednje strane kupole. Mogla je sa bocnih. Sjecam se tenka 21316 koji je u toku rata bio pogodjen 6 puta sa 6 zolja u roku tri godine. Sve sam to popravio.


E-MAIL
 

U Kuwajtu trenutno ima 149 tenkova. Tamo imaju tri vrste tenkova

M84ABL linijski tenk

M84ABN Tenk sa navigacionom opremom

M84ABK Komandirski tenk.

Linijski tenk se razlikuje od nasih tenkova M84A po sljedecem:

Boja pustinjska zuta,

Radio stanica, mjesto RUT1 postavljene dvije Racal Dana radio stanice tipa Tigar.

Balistika prosiren temperaturni opseg

Natpisi na arapskom

Pored topa montirano svjetlo (Search light) tamo gdje je na T72 postavljen IC far.

Dosta sitnih izmjena.

Na navigacionom tenku je dodan njemacki navigacioni uredjaj ( vise se ne sjecam tipa) koji uzima podatke o predjenom putu sa desnog lenjivca. Uredjaj je dosta los. Kasnije sam predlagao Kuwajcanima da stavimo satelitski navigacioni uredjaj Garmin kao sto si vidio na kineskom tenku, ali u Kuwajtu nece ni da popiju casu vode ako za to nemaju poviziju. Inace provizija za tenkove u Kuwajtu je 40%.

Komandirski tenk pored ovoga dodanog (navigacionog ) ima jos jednu komandirsku radio stanicu. (Vidi se na nekim slikama). Takodje ima dodan i elektro agregat za napajanje tenka strujom kad ne radi motor, a koji se nalazi pored vozaca. Imaju dve vrste ovih tenkova jer radio stanica zauzima dosta mjesta u tenku pa je probano sa razlicitim razmjestajima radio opreme.

U Kuwajt je bilo isporuceno prije rata u zalivu i 6 tenkova M84 ( iz druge serije tenkova) iz kasarne u Nisu u tenkovsku skolu u Dzahri. Ove su tenkove pokupili Iracani.

Toliko o nejasnocama.

Pozdrav

Vlado.

 

NE, AGREGAT JE PORED VOZACEVE LIJEVE NOGE, TAMO GDJE BUDE UNUTRASNJI REZREVOAR. BOLJE RECI PORED VOZACEVOG LIJEVOG RAMENA.

TACNO, RADIO SAM SA RADNICIMA IMK U KINI I PAKISTANU NA SKAPANJU NEKIH DRUGIH TENKOVA, KOJI SU MI REKLI DA SU LICNO SKLAPALI SA POLJACIMA OVE TENKOVE. KASNIJE VJ NIJE IMALA PARA DA IH KUPI PA SU DUGO BILI U IMK. TAMO SU RADILI NA MONTAZI NEKOG MOSTA U KRUSEVCU.

 

 

TAJ TENK, (M-84, 21318) JE DUGA PRICA. NEGDJE U JESEN 1991 GODINE SRBI ZAUZMU NEKO SELO U SLAVONIJI. I MISLE SELO NJIHOVO. I KRENU U PLJACKU. KAO I OBICNO. I OSTAVE TENK BEZ POSADE.MEDJUTIM IZ NEKOG PODRUMA ISKOCE HRVATI I POCNU DA BJEZE SA TENKOM. NASI POCESE DA GA GADJAJU SA SVIM RASPOLOZIVIM SREDSTVIMA I SLUCAJNO GA POGODE SA MINOBACACKOM GRANATOM 120 MM U KUPOLU BAS NA MJESTO GDJE SE VARI GORNJA USKA CILINDRA ZA VERTIKALNO POKRETANJE TOPA. TU JE KUPOLA DEBELA OKO 25 CM. I OSISAJU SVE NA KUPOLI I TU USKU IZBIJU DOLE OKO 5 CM. E OVO NA KUPOLI NIJE BILO PROBLEM POPRAVITI, ALI OVA USKA SE VARI NA PRAZNOJ KUPOLI KAD JE KUPOLA POSTAVLJENA NAOPACKE I NAKON TOGA SE BRUSI U SKLOPU, SA TOLERANCIJOM 0,01 MILIMETAR. E TO JE BIO PROBLEM KOJI SAM MORAO DA RIJESIM. NAPRAVIO SAM ALAT ZA IMITACIJU CILINDRA ZA VERTIKALNO POKRETANJE TOPA, NAPRAVIO GORNJU USKU KOJA JE BILA UNISTENA I SA DVA MOJA DOBRA PRIJATELJA KOJI SU I NAJBOLJI VARIOCI U BL POCEO TO DA MONTIRAM. TREBALO JE TRI DANA DA TAJ DIO ZAVARIMO U TENK I DA POTREFIMO KOTE. VARILI SMO SA ELEKTRODOM UTP65 ZA PANCIRNE CELIKE. I USPJELI DA SVE UTJERAMO U POTREBNE TOLERANCIJE. UNUTAR TENKA BILO JE DOSTA POLOMLJENIH DIJELOVA, ALI NIJE BILO SITNIH KRHOTINA STO SE DA LAKO POPRAVITI.

MOZDA BI TI BILA INTERSANTNIJA PRICA O TENKU KOJEM JE ZRNO EKSPLODIRALO U LEZISTU ZRNA U TRENUTKU OPALJENJA.TOP ODLETIO NAPRIJED, KOLIJEVKA SA ZADNJAKOM RASTURILA ZADNJI DIO KUPOLE. POSADA PRETRPILA LAKSE POVREDE. NISANDZIJI MALO RASTURENO RAME, VOZACU IZGORJELA KOSA ITD. TU NISAM IMAO STA DA POPRAVLJAM. NJEMU SAM STAVIO KUPOLU ONOG TENKA KOJEM JE SASIJA BILA POGODJENA TUPIM PANCIRNIM ZRNOM. RADIO GA DESET DANA I VRATIO U JEDINICU.

STO SE TICE ONE POVREDE RAMENA I JA SAM U KINI IMAO SLICNU POVREDU KAD JE PUKAO IZBACIVAC CAURE, DANCETA, I UDARILO ME DANCE U RAME U TRENUTKU OPALJENJA. RASTURILO MI RAME. ALI TO NIJE NAJTEZA POVREDA KOJU SAM IMAO U TENKU. IMAO SAM PROBLEM SA KINEZIMA OKO KOLICINE ULJA U KOCNICI TOPA, PA SAM PRISTAO DA GADJAM IAKO NIJE BILO DOVOLJNO ULJA U KOCNICI ZBOG NEKIH POLITICKIH RAZLOGA, PA ME JE NISANSKA SPRAVA, TJ TENK LUPIO PO GLAVI U TRENUTKU OPALJENJA TAKO DA SAM PAO U NESVIJEST U TENKU.

KASNIJE SAM U IRANU POPRAVLJAO TENKOVE T72, ALI SU BILI DRUGACIJI. NAS (USLOVNO) T72 IMA NA SPOJU KUPOLE I KORPUSA 46 VIJAKA, A OVAJ U IRANU, TJ ZAROBLJENI IRACKI, 44 VIJKA. IMA DOSTA RAZLIKA IAKO SU OBA SA STEREOSKOPSKOM NISANSKOM SPRAVOM I OTPRILIKE ISTE SERIJE.


 

Kuvajt razlike

zuta boja, arapski natpisi (koji im slabo vrijede, jer su posade uglavnom nepismene) dvije rado stanice Racal Dana tip Tigar, na komandnom tenku ima jos jedna radio stanica ciji komandni dio stoji iza DNKS-a, a sto mozes vidjeti na mojoj stranici, a blok snage iza komandira na podu mjesto granata, a blok napajanja na kutiji K1-M.

Komandni tenk ima mali agregat isti kao i komandni tenk T72 koji mu sluzi za napajanje radio stanice, tj citavog tenka. komandni tenk ima i navigacioni sistem kakav ima i navigacijski tenk ABN. Navigacioni sistem ima poluzirokompas kod vozacevih nogu sa desne strane i povezan je sa davacem brzine tenka koji se nalazi u desnom lenjivcu.Proizvodjac Teldix. Ovo je dosta los sistem za koji moras da ukucas pocetne koordinate, pa onda da puno toga ukucavas itd. Kasnije sam im prelozio da u tenk ugradimo navigacioni GPS siste Yarmin koji sam koristio u tenku u Kini. Na tome se je radilo i ne znam sta je bilo sa tim.

Ima puno sitnih izmjena koje sam trazio i koje su uradjene na osnovu mog iskustva na tenkovima. Sve radne sveske sam ostavio u Kuvajtu tako da nemam podataka o brojevima serija i sasija. Na osnovu zahtjeva Pakistanaca prilikom ispitivanja tenka T85-III napravio sam elektroniku za sprecavaje udarca topa u zemlju, tj kupljenja zemlje u cijev i povezao sam balisticki racunar sa automatom punjenja tako da se izabrana vrsta municije za punjenje topa odmah prosljedjuje racunaru za proracun polozaja topa. Medjutim to kuvajcani nisu htjeli da kupe zbog politickih razloga. Nudio sam im novi sofver za balistiku, ali bilo je isto.

Tenkovi su bili sa lijeve strane od glavnog ulaza pod nadstresnicama, na putu nakon komande kasarne. Odmah iza nastresnica su bile spavaonice. Dva tenka su prevrnuli vojnici u kasarni na kupolu i to vozeci tom glavnom cestom. Kad se malo skrene sa glavne ceste upada se u kanal koji odbacuje tenk i prevrce ga na kupolu.

Projekat se zvao Igman i radio sam dugo na tom projektu. Ima uradjenih 10 tenkova T55 sa ovim sistemom. Neki su kasnije vraceni na stari sistem u TRZ Cacak

Tenkove koje su hrvati koristili u borbama oko Vukovara su predali SDPR-u u maju 1992 godine u luci Bar. Bilo je 15 tenkova i ja sam bio u komisiji za prijem. Tenkovi su sredjeni i poslani u Kuvajt. Svaki, pa i najsitniji detalj sam trazio da se rijesi. Donijeli su nove motore, topove itd. Stavili su nove, a stare poslali u Djuru Dj. Napravili smo im malu namjestaljku tako da sve sto su poslali u Dj.Dj. doslo u Banja Luku kod mene.

Meteosenzore je pravila firma Geotec iz Cosonaya iz Svajcarske. Bilo je tu dosta problema sa njima. T55 i do druge serije M84 imaju A20XMBL dvoosne meteosenzore sa mjerenjem vjetra do 40 metara u sekundi. Kasnije je ugradjivan meteosenzor A10XMBL sa jednoosnim mjerenjem vjetra (bocni vjetar) sa max. 25 metara u sekundi. Posto M84 ima puno brzu municiju od T55 mali je uticaj uzduznog vjetra na balistiku, tako da je uzduzni vjetar izbacen iz balistike. Kasnije su ljudi iz Instituta za fiziku Zemun isli kao strucnjaci VTI u Geotec i skuzili tehnologiju MS i nakon toga su poceli proizvoditi MS. U Kuvajtu ih ima dosta domacih. Najveci je bio problem nanosenje platinastog sloja na grafit na senzoru vjetra.

 

Nesto sam ja radio na ovome tenku, vise se i ne sjecam ali mislim da sam mu stavio rusku neku jaku radio stanicu i to sa nekog zarobljenog htvatskog tenka, mislim neke hrvatske verzije komandnog tenka T55, i napravio agregat. Te radne sveske nemam, pa se vise i ne mogu sjetiti. Proslo je kroz moje ruke stotine tenkova, pa razumi malo. Ovaj tenk je bio u mojoj jedinici kad sam dosao u nju, ali je bio rasturen u dijelove i cerupan za popravku drugih tenkova. Kasnije kad je dosao jedan tenk koji je bio pogodjen tupom pancirnom i nije se mogao popraviti nesto sam sa njega iskoristio i napravio ovaj tenk.Tokom rata popravio sam stotine tenkova, sto pogodjene, sto pokvarene, sto namjerno pokvarene (ako mi je tenk pokvaren necu ici u akciju), popravljao sam tenkove pogodjene sa 5-6 zolja, maljutkama, koji su naisli na nagaznu, pogodjene pancirnim, kumulativnim, minobacackim granatama itd. Rashodovao sam samo jedan tenk i to onaj pogodjen tupom pancirnom. Sve sam ostale popravio ukljucujuci i one na Topcideru pogodjene sa puno zolja, granata itd. Tamo sam popravljao T72 i M84.

Bilo je nekoliko razlicitih verzija T72 i jedva sam sastavio te tenkove.

Bilo je vise verzija SUV-a. Razvijen je suv gdje gadja i komandir, suv za T72, sa nisanskom spravom za T72, za modifikacije T72, hermeticka verzija suva, suv za Vihor i jos nekoliko medju verzija suva.

Toliko za sada.

 


 

SUV koji smo koristili za tenk T55 100 mm I nazvali Igman modifikovali smo u sljedece varijante:

T55 sa topom L7A1 105 mm za Pakistan (ja ugradjivao u Pakistanu)

T55 sa topom L7A1 105 mm termo sprava za Egipat

T59 za Pakistan

M60 za Iran (ja ugradjivao u Iranu)

Chiftein za Iran

T55 sa topom 105 mm za Indiju

T85-III mjesavina SUV-a T55 I SUV-a M84 sa topom 125 mm (ja ugradjivao u Kini)

Radilo se na jos nekoliko varijanti za Ekvador, Brazil, Sjevernu Koreju, Peru, itd. Ne znam sta je sa tim bilo.

 

Bio sam u Iranu u avgustu 1992 godine I sreo ekipu iz Iskre. Mi smo radili za regularnu vojsku a iskra za pasderane. U isto vrijeme ekipa iz IMK je radila za pasderane na novoj MPG. Modularnoj. Kasnije su takvu samo jacu MPG ugradili u Kini kad sam I ja bio tamo.

 

Ajmo redom

Uz tenkove u Kuvajt islo je puno toga. Municija, rezervni dijelovi, kompletne ucionice sa nastavnim sredstvima, nastavni kadar, majstori, tehnicka podrska u ministarstvu odbrane, pokretne radionice, agregati, opremanje strelista , motorna ulja, potrosni materijal i jos puno toga.

Kamioni koje si vidio u pozadini tenkova T62 nisu dio toga nego su dio od 1100 kamiona koje su prodati iz JNA u Saudi arabiju. TAM-ovi i FAP-ovi. Ukupno 1100 komada polovnih kamiona povucenih iz JNA.

Odmah nakon rata tenkovi su dodijeljeni 35 brigadi koja se nalazila na putu od Dzahre prema Saudi Arabiji. Kasnije su tenkovi podijeljeni u dvije brigade Sestu i Petnaestu brigadu. Formacije tenkova su bile otprilike kao u nasoj vojsci. Deset tenkova je bilo u tenkovskoj skoli u Dzahri. Negdje 1998 svi su tenkovi ponovo spojeni u 35 brigadu.

Nije bilo dodatnih filtera za vazduh.

M84 znam odlicno jer sam radio na razvoju, konstrukciji proizvodnji itd. T85 ima vise verzija. T85-I ima top 105 mm L7A1. Gadjao sam iz tenka T55 sa topom L7A1 u nekoliko zemalja i mogu reci da je to odlican top. Kasnije verzije tenka T85 imaju top 125 mm 2A46 glatke cijevi. I to je sa jos nekim preinakama tenk T85-II. Topovska cijev je neka pocetna verzija topa sa T72. Sasiju tenka su razvili amerikanci u General Dinamiksu. Iako su to Kinezi krili od mene ja sam im pokazao dokumente iz GD o razvoju te sasije. Na to su se oni pravili blesavi, kao pojma nemaju. Kasnije je o ovome ispala diplomatska frka. Tenk je koncipiran da bude sto jeftiniji. Tako je i napravljen. Naprimjer top iz tenka T72 na ramenima kolijevke tenka T55. Veoma lose rjesenje i dosta jeftino. Tamo gdje je u T72 kuglicni lezaj na T85 je mesingana ili broncana piksna.

Ja sam radio na razvoju tenka T85-III u fabrici tenkova u Bao Tou u kineskoj provinciji Unutrasnja Mongolija. Napravili smo tenk odlicnih karakteristika. Motor se mogao zamijeniti za 15 minuta. Prelazio je 1000 kilometara bez kvara. Ja sam iz njega izgadjao puno municije i naprimjer 1500m tenk ide prema meti 40 km/h, meta bocno ide 20 km/h, ja gadjam i ukupan rastur zrna 12 cm (centimetara) od centra mete. Gadjao sam sa istim tenkom u Pakistanu i protjerao 6 zrna od 8 u istu rupu na 2500 metara. Tu je bio i tenk T80UD sa Ukrajincima i Al-Khalid sa radnicima iz fabrike HRF iz Taxile koje sam poznavao jos dok sam radio tenkove T55 i T59 u toj fabrici prije nekoliko godina.

Dok sam se vracao pjeske od tenka do naseg satora na poligonu svi Ukrajinci, Kinezi, Pakistanci, Srbi, nekoliko Francuza (termo kamera na T80UD) i Engleza (transmisija na Al-Khalidu ) su aplaudirali i dosta njih mi je cestitalo na gadjanju iako smo tu bili konkurencija. Kasnije je ukrajinski bezbjednjak iz njihove ekipe dosao u nas hotel i bukvalno me ispitivao ko sam i sta sam. Normalno da sam se pravio blesav i zavlacio ga na engleskom. Kasnije je poceo da bude agresivan pa sam presao na ruski jezik i rekao mu da nema sanse da mu kazem ko sam i sta sam. Nekoliko dana prije toga ja sam ih ispitivao o tenku T80UD i dosta toga su me zavlacili, a i ja sam se pravio blesav, kao ne znam sta je to. A zavrsio sam skolu za T72 u Cehoslovackoj 1983 godine. Nakon ovog ispitivanja od njihovog bezbjednjaka nisu mi bas davali da toliko ulazim u T80, ali sam vec skuzio sav tenk tako da sam ih pitao za neke stvari koje su krili i nije im bilo drago kad sam im to spomenuo narocito oko vodjenja rakete kroz cijev, najvjerojatnije problema oko izrade municije jer imaju balisticki racunar sa sedam vrsta potkalibarne municije, dve kumulativne , tri TF i jedna fragmentalna.

Oko slicnih stvari sam se bio posvadjao gadno i sa Kinezima. Kad sam trazio pomoc oko ovog ili onog na tenku davali mi ljude koji su izgleda bili prije toga kratko obuceni za taj posao. Najvjerovatnije su bili neki bezbjednjaci da nas provjere. Majstor se poznaje nakon nekoliko sekundi.

 

Nas tenk protiv njihovih tenkova

Ako se promatra 100 % ispravan, podesen, napunjen tenk na ravnoj livadi na 2 do tri kilometra u sred bijela dana bez padavina, bez vjetra, sa ugrijanom topovskom cijevi ( ispaljena 2-3 zrna zbog temperiranja cijevi) sa obucenom posadom koja ima jaja protiv takvog istog tenka takve iste posade tu malo ko moze da odluci ko je bolji.

Al-Khalid je 91 cm duzi (licno mjerio) od T85-III. To je ogromna razlika u bocnoj silueti.

Ja sam na Vukovaru ubacivao sprat po sprat TF zrna na 4 km i to sva 4 sprata. 100 % u metu. Al-Khalid je otprilike takva meta, a ova razlika je kao jedan prozor na kuci. Dok smo imali ova uporednja gadjanja primjetio sam da onaj Englez nesto stalno radi na transmisiji. Najvjerojatnije je imao problema. Nocna nisanska sprava imala je navucenu neku tamnu kesu preko, a sto znaci da nisu imali zastitu nocne nisanske sprave od dnevnog svjetla. Sjecam se 1991 na Al-Khalidu je bio mercedesov motor, pa kasnije ruski, pa su ga onda opet mjenjali. I bio je jako visok preko tri metra. Kad su mi ga pokazali bas sam se dobro nasmijao. Ja sam bio najvjerojatnije prvi stranac koji ga je vidio. A u toj fabrici sam bio zbog drugog tenka kojeg sam radio na liniji prerade tenka T59 na tenk T69P1.

Tenk nije samo tenk u gore navedenim uslovima. Tenk mora da se gleda kao masina u kojoj su tri ili cetri covjeka, a u pozadini logisticka i specijalisticka ekipa. Bez ove pozadine nema puno vajde od tenka. U toku rata sam gadjao i isao u akciju i pogadjao 100% iz tenka kojeg sam kasnije popravio i koji je imao vjerovao ili ne 105 kvarova. Tenk iz nulte serije bio je dat u TRZ Hadzice 1986 za obuku za remont. Od 1986 do 1993 tenk je stojao na livadi, voda smrzla u motoru, blok pukao, tenk ocerupan zbog raznoraznih razloga i u toku rata mu zamijene motor i mene zovnu da popravim ostalo. Cim sam dosao dosli neki lokalni borci i kazu da ih muslimani tuku i da im treba pomoc. Pita mene komandant moze li se gadjati iz M84. itd itd Nakon dva sata sredjivanja i podesavanja sa vozacem koji je prvi put sjeo u M84, ali je vozio T55 prije toga i kojeg sam obucio za 10 minuta, komandirom tenka koji je prvi put vidio ovaj tenk u zivotu, sa 100 neispravnim automatom punjenja, bez radio veze (radili smo sa voki tokijima) sa hidraulikom horizontale koja vrti samo desno isao sam u akciju i uradio sve sta je bilo zahtjevano.

E vidis to je ono sto je bitno za M84. Dosta rezervnih rezima rada, kad crkne neki dio postoji rezervni rezim rada, lagan za obuku, dobra zastita, pokretljivost itd. i sto je najvaznije lagan za popravku i odrzavanje.

Kad udjes u Abrams mozes da rasiris obe ruke i noge i da imas prostora koliko hoces. Municija se nalazi u zadnjem dijelu kupole i postoji pregrada koja sa automatski smice kad se uzima zrno rukom. Ta pregrada se zove blow up panel i treba da zastiti posadu od eksplozije municije tako da smjer eksplozije municije bude prema vani. Svi americki vojnici sa kojima sam razgovarao o tom panelu nemaju bas neko misljenje o zastiti posade sa tim panelom. Kasnije je to i potvrdjeno u ratu u Iraku. Na jednog Abramsa u Kuvajtu dolaze 4 majstora. Kad se motor (gasna turbina) pokvari salju je u SAD na popravku itd. Na 150 tenkova M84 u Kuvajtu bilo je 12 majstora, ili 0,08 majstora po tenku. Nasi mehanicari u radioni rastave sav motor i ponovo sklope. Jedna od vecih prednosti Abramsa je termovizija. Sa nasim sistemom na kojem je bila ugradjena termokamera gadjano je u Egiptu 100% u metu na 4 km u noci bez mjeseca i zvjezdi.

Nasa DNNS-2 detektuje cilj na 1500 metara (ima neki cilj) u noci bez mjeseca i zvjezda.

Raspoznaje ga na 1200 metara (to je npr kamion), a sigurno gadja na 1000 metara i to samo ako tenk stoji.

O ovome moze da se prica koliko hoces, ali toliko za sada.

U Kuvajtu nisu radjene nikakve izmjene na tenkovima. Dolazili su Slovenci iz Iskre da ponude svoj sistem na tenk da bi tako vratili neki slovenacki dug Kuvajtu. Taj sistem je imao samo prednost i identifikaciji smjera ozracenosti laserom. Kuvajcani taj sistem nisu prihvatili. Kasnije sam im ja nudio sistem zastite topa od slucajnog kupljenja zemlje u topovsku cijev priliko prelaska preko ispresjecanog terena i automatsko ubacivanje balistike u racunar zavisno od odabrane vrste municije. Ovo sam inace napravio u Pakistanu za dva dana nakon sto su to od nas trazili pakistanci. U to vrijeme bili su zategnuti odnosi SRJ i Kuvajta tako da to nije proslo. Nikakve druge izmjene nisu radjene.

Bjela vertikalne linije oznacavaju pripadnost jedinici.

M84 u nasim ratovima.

O ovome moze da se prica puno i da se napise puno kniga. Ja sam bio glavni i odgovorni za odrzavanje M84 i T72 u ratu u BiH i Srpskoj Krajini, a i dolazio sam cesto na Topcider da popravljam tenkove T72 i M84 ostecene u ratu u Hrvatskoj. Takodje sam drzao nastavu u TRZ Cacak i BRP Petrovaradin gdje sam takodje popravljao tenkove. Drzao sm nastavu i na Topcideru u Manjezu.

 

Veliki problem ovoga tenka bio je u sistemu JNA. Da komandire, razumijem komandire itd. U Kraljevu i Skoplju su kremom za cipele mazali tockove tenka i mazali ga uljem da se sija, a tenk neispravan i vojska nema pojma o rukovanju. Profesori na katedri vatrene obuke u SCOMJ u Banja Luci prije rata nisu imali pojma o tenku M84. Bitno je bilo da su podobni i na liniji partije. A npr za vrijeme jednog ispitivanja u Pakistanu doslo je oko 20 generala na promociju T85-III. Posto sam ja predstavljao ekipu njihov nacelnik generalstaba je trazio od mene da mu predstavim ovaj tenk i da ga ubijedim da ga kupi. I ja pocnem da mu pricam o tenku a on kaze da nece to nego da ga ubijedim da da 150 000 $ vise za T85-III u odnosu na T85-II. Kazem ja da ne znam T85-II. Kad tamo negdje iz pozadine ustade neki general major , predstavi se po PS-u i poce da prica oko 20 minuta o M84 bez i jedne jedine greske. A ja se rastopio od srece. Nakon toga general pukovnik komandant oklopnih jedinica je sjeo u tenk i vozio ga 8 (osam) sati. Nakon povratka dao je detaljan izvjestaj kako se tenk ponasa u kojoj brzini, na nagibu, kako koci, kako ubrzava, kako skrece, temperature ulja i vode, pritiscima itd. Da si ga samo vidio nakon 8 sati voznje tenka kroz pustinju Bahavalpura. Zamisli nekog generala JNA da udje u tenk. Nema teorije, jer bi uprljao ruke i odijelo.

 

Najveci problem ovoga tenka je bio u neobucenosti oficira i posada. U mojim rukama ovaj tenk je kao avion, samo sto ne leti. Takodje je veliki problem bio i neobucenost majstora. Obucavao sam koliko sam mogao, ali za neke obuke trebaju slusaoci imati i predznanje, ali i pristup slusaocu treba biti takav da mu na njegovom nivou predznanja das nesto sto ce moci da shvati.

U toku rata najvise je bilo problema u neobucenosti i ratnoj slavi. To je ono Sta ti meni ima da govoris ja sam borac i ginem za ovu drzavu. Nekoliko topova se zaglavilo u koljevci topa prilikom opaljenja jer top nije nikako ciscen mjesecima i kod prljavog topa dovoljno je da zrno izlazi nekoliko milisekundi duze iz cijevi i da dodje do trajne deformacije topovske cijevi koja zaglavi u kolijevci u trenutku trzaja. Tada mora da se skartira i top i kolijevka. Inace pritisak u lezistu zrna kod opaljenja potkalibarnog zrna ugrijanog na 55 stepeni je 6000 atmosfera.

Imao sam slucaj da je zrno eksplodiralo u topu. Top odletio 30 metara ispred tenka. Posada prezivila sa laksim povredama.

Bilo je dosta tenkova pogodjenih sa zoljama. Rupa se lako zakrpi, ali zolja zna da napravi haos u tenku. Pogodak pancirnim zrnom bukvalno lomi dijelove unutra tako da su tu najduze popravke. Pogodak fugasnim zrnom sisa sve sa tenka tako da ostane gola kupola.

Nagazna mina pravi manju ili vecu stetu zavisno kolika je bila mina.

Toliko za sada,

Pozdrav

Vladimir Ivanovic


Stampa o Vladimiru Ivanovicu
 

Bilo da se "bolesnici" nalaze u Kuvajtu, Pakistanu, Iranu ili Kini, doktor Vladimir Ivanovic doci ce da ih pregleda

Obišao svijet na tenku

Vladimir Ivanovic iz Banje Luke radi na održavanju tehnicke opreme Radio-televizije Republike Srpske. Ništa neobicno, reci ce mnogi. Reci ce to oni koji ne znaju da je ovaj cetrdesetdvogodišnji Banjolucanin i doktor. Ali, ne obicni u bijelom mantilu i slušalicama oko vrata.

Vladimir Ivanovic je, naime doktor za nadasve neobicne pacijente. Njima kada nešto fali oni ne dolaze u njegovu ordinaciju. On odlazi njima. Iz prostog razloga... Teški su nekoliko tona. Bilo da se "bolesnici" nalaze u Kuvajtu, Pakistanu, Iranu ili Kini, doktor ce doci da ih pregleda. Jedan od njegovih najpoznatijih pacijenata zove se M-84. I prvi je tenk napravljen u bivšoj Jugoslaviji. A, Ivanovic je daleke 1983. godine nesebicno pomagao da tada najsavremeniji tenk dode na svijet.

KINEZI "ŠTANCAJU" TENKOVE
Od 1983. godine, Ivanovic prati tenkove po svijetu. Kaže, cuda je cinio. Krpio rupe od dvadeset centimetara, pa vracao tenk na front. Nade se on cesto usred bitke nepoznatih mu neprijatelja. Lijeci tenkove zaracenih vojski, na drugom kraju svijeta, od rodne mu Banje Luke. Ali, kako kaže, nije uvijek samo tamo gdje se puca.

Ponekad samo pomaže vojsci da se spremi za "ne daj bože". Tako je 1994. godine nekoliko mjeseci upoznavao obicaje Kine, radeci u vojnoj fabrici, gdje se tenkovi, kako Ivanovic kaže, kao u filmovima Carlija Caplina, "štancaju na pokretnoj traci".

"U gradu Bau Tau postoji ogromna vojna fabrika. Kraj joj je teško sagledati.

Dijelovi za tenkove se samo 'štancaju' i klize pokretnom trakom. Kao u Caplinovim filomovima dva ogromna šarafa sve rade sami", prica Ivanovic.

U najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, cestiti Banjolucanin je boravio više od godinu dana, dijeleci savjete i pomažuci sklapanju razornog i neprikosnovenog "oklopnjaka".

Kaže, u Kini mu je najinteresantnija bila pauza za rucak, kada ulice bivaju preplavljene biciklima.

"Nigdje auta, nigdje pješaka, samo bicikli. Kinezi su cudan narod", govori Ivanovic.

KUVAJTSKI VOJNI GASTARBAJTERI
Boravak u Kuvajtu, za vrijeme Zalivskog rata, 1991. godine, naprotiv, nije licio na film Carlija Caplina, a još manje je to bila interesantna pauza za rucak.

"Za vrijeme Zalivskog rata boravio sam u KKMS, najvecoj vojnoj bazi u Saudijskoj Arabiji. Ta baza je stalno bila izložena napadima i bombardovanju. Licilo mi je to kao da je stalno zemljotres. Kada god je raketa skad pogodila moj logor, imao sam osjecaj da mi utroba izlazi na usta. Jedno vrijeme boravili smo i u Kuvajtu", sjeca se Ivanovic.

Kaže, u Arabiju je došao prateci pošiljku od 71 jugoslovenskog tenka. Ovi tenkovi dopremljeni su brodovima, a istovareni u luci Džeda.

"Bivša Jugoslavija imala je potpisan ugovor sa Kuvajtom, tako da je naš 71 tenk M-84 ucestvovao u Zalivskom ratu. Na strani Kuvajta. Radio sam na njihovom održavanju. Ukoliko je tenk pogoden u borbi, popravim ga i vratim na front. To je bio moj posao", objašnjava Ivanovic razloge zbog kojih je bio dio jugoslovenske ekspedicije koja je ucestvovala u opasnoj kuvajtskoj avanturi.

Zajedno sa njim u Kuvajtu su boravila još cetvorica Jugoslovena koji su, kako kaže, dijelom pomagali u održavanju naoružanja, a dijelom u obuci kuvajtske vojske.

"Kuvajtska vojska i nije vojska. Ona je sastavljena od radnika iz Jemena, Egipta, Bangladeša... Kod nas bi ih popularno nazvali 'gastarbajterima'. Svi su bili nepismeni, pa je bilo neophodno obuciti ih osnovnim vojnim pravilima", objašnjava Ivanovic i dodaje da su Kuvajcani u tom vremenu bili u totalnom rasulu.

Kaže, vojnici su išli kuci da jedu i spavaju, a u kasarnu su dolazili da se prošetaju. Za njih su kuvali, cistili i prali vojnici iz Bangladeša. Iz kuvajtske avanture Ivanovic nosi niz anegdota. Tako ga je impresioniralo da mu je za odlazak kod doktora u Kuvajtu, od dokumentacije bilo potrebno samo - ime. I to ne puno ime. Kako kaže, doktor je samo upisao Vlado, pregledao ga i dao mu recepte. Daleko od doma, daleko od birokratije.

MAJOR VEŽE PERTLE PUKOVNIKU
Nakon Kuvajta doktor za tenkove uputio se u Pakistan. I tamo, je bilo nekog puškaranja.

Pakistansku vojsku Ivanovic pamti kao jednu od najstrožijih. Obucena je po pravilima engleske vojne škole, uz disciplinu kakvu je danas teško zamisliti. "Jednom prilikom dok smo marširali kroz pustinju major je primijetio da se pukovniku odvezala pertla. Kleknuo je na pijesak i zavezao je. Nikada to necu zaboraviti", kaže Ivanovic.

Ivanovic je bio i u Iranu, gdje nekoliko mjeseci nije sreo ženu. Kaže, bio je u još mnogo zemalja, ali ne može se sve ispricati, narocito ne novinaru.

"Sve su to vojne tajne, a još nije vrijeme da ih otkrijemo", ostao je zagonetan banjolucki doktor za tenkove, pokazavši da je "pokupio" mnoge vojne fore.

Sandra JOSOVIC


Pocetna Strana